Jakšić, Đura - PROZA
Gledala sam gospodu kad ručaju: puna im je sovra lepog jestiva, pa jedva žvaću. Ah, gospodine, oni ne znaju šta je to glad! Posle nekoliko dana dođe opet čiča Marko.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Malo sam se razmazio u dobru, pa se sve na meni razmazilo!... Moram moliti noge da pođu, vilice da žvaću, jer zuba nemam, i oči da gledaju... Pa te pozvah da još koju prozborimo. Hvala i tebi i Jovi!...
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
se nije zadržavao, ali je kod rampe malo usporio i mogli smo da vidimo natpise na nemačkom i francuskom, putnike kako žvaću u restoranu i crvenu kapu mašinovođe. Mahnuli smo i nekoliko nam je ruku otpozdravilo.
Putnici nisu mogli da nas vide, jer smo sedeli u zgusnutoj tami ispod nasipa, ali mi smo videli njihova lica kako žvaću ili dremaju i nismo mogli da verujemo svojim očima.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
među tu rulju koja je može povrediti jednom ružnom rečju, psovkom ili dodirom, među te ljudoždere što ne prestaju da žvaću: ona, miš mamin, maca rođena, izrasla poput čudnog cveta iz zajedničkih kuhinja, zajedničkih stanova, prolaznih soba,
hrane — čitav svet kao da se odjedanput pretvorio u lažni restoran-zatvor, ispunjen zadovoljnim i sitnim gostima koji žvaću čvrstim vilicama...
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Ispadnete potpuna budala dok se oni puvakaju i značajno žvaću one svoje gume. Što je najgore, moja škola važi za otmenu i sve su to silni momci što baš idu u takvu školu, a ne u
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ranjenici teško umiru od puščanog metka. Od artiljerijskog brzo. Žvaću krv i zubi su im, kao i čela, razbijeni. Rusi su, na Zlota Lipi, praštali život, dobroćudno, onima koje bi u šumama
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
u rešetu rakije, da se gajdaš napije, a što ostane, dat ćemo pustosvaticam, ne bi li se hale zasitile: kud god idu, žvaću!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
ove posle [h]oće se stotine godina i više rodova ljudi koji jedan za drugim dolaze; ne valja ni oni da dođu ovde samo da žvaću.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
joj crvi podgrizaju korenje, kako se muči u vodenici između dva teška kamena, pa onda u peći, i najzad u ustima kada je žvaću), »i Bog, kad čuje p. muke, sažali se i neće da pusti grad« (SEZ, 17, 144).
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Biser u blato kriju. Sise sisajući hoće okorelu hlebnu koru da žvaću. Glasu može li se put zaprečiti? Kamen ako se ne prekorači, valja da stuče prste.