Dučić, Jovan - PESME
žive dvaest leta... Skutonoša svetle Carice i njena Drýga u vrlini i divljenju sveta. Još ne vide carstvo tih azdija; niti Vizant tih bisera; nit setnije zvuke Izvi ko sa harfe; nit mogaše biti Sneg na Rilu belji nego njene ruke.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Milošu: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama; obazre se i pogleda na me, s sebe skide kolastu azdiju, s sebe skide, pa je meni dade: „Na,
Ivane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu burma pozlaćena; obazre se i pogleda na me, s ruke skide burmu pozlaćenu, s ruke
Milane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu koprena od zlata; obazre se i pogleda na me, s ruke skide koprenu od zlata, s
lije vino; na vojvodi čizme i čakšire, čizme su mu srebrom potkovane, a čakšire od plave kadive; po dolami kolasta azdija, sva od srebra i od čista zlata; na vojvodi kalpak svile bele, za kallakom od srebra čelenka, o njoj zlatni trista
Na poklon ti kolasta azdija koje danas u svijetu nije: u našega ni jednoga kralja, ni će biti u cara turskoga; nosi, zete, te mi se ponosi!
adamsko koleno — čestita, verna žena (tako čestita kao prvi čovek Adam pre nego što je zgrešio) adet — običaj, red azdija — dugačka gornja haljina azur — v.