Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Je li tu Meho? — Jeste. — Nek dođe. Meho uđe u odaju. — Kad si ti vidjeo onog Aleksinog čapkuna? — Prije jedan sahat. Vidjeh ga u voću, kod kuće. Lazar obori glavu, kao da je sv. Aranđeo nožem dohvati.
Tamo sam nosio marvi pomam... Kad sam bio prema Ivanovoj kući, smotrim Stanka Aleksinog gde izide iz starog Ivanovog vajata. — Umukni, Turčine! — ciknu Aleksa i polete na nj, ali ga ljudi zadržaše.
— Gledam ove druge... Budiboksnama!... Eto, onaj kmetov... pa onaj Šokčanićev... pa eto ti i onog Aleksinog nesrećnika!... Sam lopov, hajduk!... Sve je to jedna sorta, kao da je od jednog oca.