Pandurović, Sima - PESME
Zalud! Ja nisam sposoban za take Visoke, duge apstrakcije više; U srcu mom je tama jedne rake, Očima mojim pustinja bez kiše.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Napram konkretnom živom čovjeku diže se na horizontu grdna prijeteća sjenka njegove vlastite apstrakcije, odnekud neizmjerno veća i dragocjenija od njega samog, i prijeti da ga prosto smlavi.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
360 Kada se „prazan život” slikovito realizuje kao „praznina u kojoj telo visi”, onda je to vraćanje od jezičke apstrakcije nazad na čovekov izvorni doživljaj praznine, a taj je doživljaj - telesni.