Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
U situ je bilo žita. Na stolu je drhtala mala dojana svećica. Jedan kraj badnjaka štrčao je iz peći. Pozvaše ga da džarne, celiva ga i izgovori neke reči. On to učini poslušno, osuđenički, tajanstveno.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
pokazivao se i Božić-Bata; uspevao je nekim čudom da na samo Badnje veče, posle uzbudljivog noćnog leta, ubaci ispod badnjaka keks koji se poetično zvao »Adrija«.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
I očima biser brojiš, I rukama gajtan pleteš; Dodaj nama kraj gajtana, Na čem’ ćemo Boga molit’ Za staroga za Badnjaka, Za mladoga za Božića; Božić baje po svem svetu, Po svem svetu, po ovome. Slava i čast domaćinu!
“Vrn’ se natrag, stara majko, Evo su ti gosti došli, Dobri gosti, koleđani, Koji ode, Boga mole Za staroga za Badnjaka, Za mladoga za Božića“ Slava i čast domaćinu! Tebe na čast, stara majko! 16. Pođo s puškom, koledo!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
još vatra tinja; s jedne strane vatre leži stara majka, a s druge strane — žena, a raspružile setaman kao dva priložena badnjaka. Deca, okuplena, smotala se pod kabanicu, podalje od majke.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Ko te ne bi silno poštovao! 1893. JELKA Dolazi nam Božić. On ne voli mraka I zato nas pita: kamo vam badnjaka? A mi ruke tremo, Rekli bi i ne bi... Zašt’ da ne reknemo?
peći rušimo, Ta Božić ne traži da patos kidamo: Božić samo voli svetlosti i zraka, Pal’mo dakle drugo nešto Umesto badnjaka. Božićni je dȁnak kruna sviju dana, Barem u Hrišćana; A u tojzi kruni alem što se sija Radost je dečija.
Primimo je i mi, ta puna je zraka, Neka nam se Božić ne snuždi sa mraka, Ta u nas i tako već nema badnjaka. »Starmali« 1883.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
U Grahovu baca se na konopljište, na Mali Božić, komad badnjaka, »da bi konoplje bolje rodile« (GZM, 6, 1894, 661). I u tom i u drugim krajevima, i iz istog razloga, ljuljaju se na Bele
preliven. Međutim, veoma složen obred oko badnjaka sadrži u raznim krajevima različite pojedinosti. B. se najčešće uzima od cera i hrasta ili granice (v.
Za staroga — za Badnjaka, Za mladoga — za Božića. Uz prvu Vuk je napomenuo: »Ovdje se badnjak spominje kao nekakav čovjek ili Bog (kao i Božić)!
je »uranila svetoj crkvi na jutrenju«, i vraća je (kao čuvar starog, paganskog kulta) gostima koleđanima, koji mole za Badnjaka i za Božića, i to (kao i hipokoristika Pera, v. čl. Bogiša) ukazuje da je Petar zamenio Peruna.
Ćipiko, Ivo - Pauci
polaznik, hrišćanin Vojkan Vujić, čestita i želi sreću i blagoslov kući, blagu, polju i ukućanima i, dotakavši se badnjaka, sjeda uz vatru.