Crnjanski, Miloš - Seobe 1
udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke kovačkih nakovanja, u tihu, bezmernu zriku popaca, na celoj toj širokoj poljani, u bezdano ništavilo i prazninu, što ih beše iznenada, ali blizu, pred svojom starošću, ugledao.
No dok je na vodama, gde je bilo mnogo svetlosti po površini zemaljskoj, nebo bilo sasvim mračno, bezdano i nevidljivo, desno, nad ravnicama, crnim i mračnim, nad gustim travama, svetlela se nebesa plava, vidna, visoka i
Ovde ga je čekala samo beda i neprekidna žalost, što ga je činila bezumnim, očajnim, čudnim. Ovde ga je čekalo samo bezdano ništavilo i praznina, što ih je video najposle tako blizu, pred sobom i svojom starošću.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I, u jednom uglu, plava dječja kolijevka koja je davno zaboravila dječje gakanje, bezdano prazna, kao presušen bunar. I još — sva sila karniša za zavjese.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Aranđelovo oko: „No dok je na vodama, gde je bilo mnogo svetlosti na površini zemaljskoj, nebo bilo sasvim mračno, bezdano i nevidljivo, desno, nad ravnicama, crnim i mračnim, nad gustim travama, svetlela se nebesa plava, vidna, visoka i
udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke kovačkih nakovanja, u tihu, bezmernu zriku popaca, na celoj toj širokoj poljani, u bezdano ništavilo i prazninu, što ih beše iznenada, ali blizu, pred svojom starošću, ugledao”.