Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
tricu — šare tepiha u gluhoj najamnoj sobi po kome smo, neke daleke jeseni, zamišljeno gazili, u jednoj od onih „bezizlaznih situacija” što gotovo periodički nastupaju, ili bjelkasti čuperak dlačica u trepavici noćnog portira zabačenog hotela
sve neumoljivije stiska, i on rješavao na krajnju žrtvu sebe, kao nekad kasnije njegov sin, ponavljajući sam sebi: „nema bezizlaznih situacija; uvijek nam ostaje bar jedan izlaz: bar onaj koji nas svojom crninom i nagoni da naš položaj nazivamo