Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
tobožnjem, konvencionalnom, vanjskom smislu vesela, živa i blještava, ali da je ona, u svojoj intimnijoj biti, uvijek, i bezizuzetno tužna. I da to, štoviše, i jest njena prava bit, da u tom i jest prava moć muzike, i njena prava vrijednost.
Čovjek je, prije svega drugoga, i nada sve drugo, bijednik! — pomislio bih u tim časovima; svaki čovjek bezizuzetno, pa i oni najgori i najtvrđi. A nikad mi se ljudi nisu priviđali bjedniji nego u tjeskobnom okviru svoje male sreće.
No u tim slučajevima prognoza je redovno povoljna: gotovo bezizuzetno, s prelaskom kritičnog doba prođe i ta propratna pojava, ponajviše ne ostavljajući nikakvih posljedica.
I zato se prava i velika poetska riječ u teatru uvijek i bezizuzetno obezvređuje i gubi... Da, takozvana „dramska poezija”, to jest poetski vrijedni tekstovi pisani u dramskoj formi, i
Doduše, ja sam tačno umovao: svi ljudi, od početka pamtivijeka pa do danas, pomrli su; svi bezizuzetno; nije se desio ni jedan jedincat slučaj da je neko od njih ostao: ergo: umrijet ću i ja.