Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Fra-Tetka je drage volje pristao da mu Bakonja ukroćuje zazorljivog mladog „bilca“, kojega bješe kupio od njekog dužnika fra-Brnina... Tako je njekad bivalo, a sad?
Bakonja otide ka gvardijanu. Jedva je mogao progovoriti. — Da mi učinite dobrotu, da mi date bilca... Šalje me stric u varoš s nikom prišom. Ja ću ga čuvati... vašega bilca...
— Da mi učinite dobrotu, da mi date bilca... Šalje me stric u varoš s nikom prišom. Ja ću ga čuvati... vašega bilca... kâ oči u glavi, a vire mi, nije zgorega da se zamori, jer je plaovit.
vašega bilca... kâ oči u glavi, a vire mi, nije zgorega da se zamori, jer je plaovit. — Pa, dobro, uzmi bilca — reče gvardijan mirno. — Ali nećeš zar po ovoj pripeci? Kakva je to priša! — Bojim se da se stric ne predomisli.
poljubi strica u ruku, otide ka Baleganu te uze hljeba i mrsa, javi se Srdaru; pa od njega pravo u konjušku, gdje osedla „bilca“ pa na voz. U splati spavahu Beljan i govedar. Dundak legao na bok, pod rakitom, i pokrio se haljkom.
kakvo selo, onda bi se ukočio i pritegao vođice, dižući prašinu i divljenje, a kad ugleda Zvrljevo, onda obode pomamnoga „bilca“, pa proleti preko prljušâ, na kojima čeljad okopavaše kukuruze. Niko ga ne poznade.