Matavulj, Simo - USKOK
Šutov, suh, malko pogrbljen, bješe najviši među onijem stasitijem brđanima; bješe okošt, velika grbasta nosa, tankih, bijelih brkova, sitnijeh, plavijeh očiju, a bijeli bičevi kose udarahu ga po plećima, kao što ga udaraše i velika medalja.
Milićević, Vuk - Bespuće
odaja, polumračnog hodnika kuda nečujno promiču časne sestre kao sjenke, i samo se zabijele uzdignuti krajevi njihovih bijelih kapa; sa prostranom crkvom u kojoj vazda vlada suton, sa potamnjelih freska pomaljaju se glave i ruke, po okićenim
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Zubi) 30 — Dva puta do neba sižu? (Oči) 31 — Dve vile iz pećine vire? (Oči) 32 — Dvije grede pune bijelih golubova? (Zubi) 33 — Živa zemlja mrtvom gospodari? (Čovek) 34 — Zapjeva sužanj kad na slobodu izađe?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zna kako se krug njihovog realnog svijeta suzi, svede na najmanje: za njih ples dviju bijelih ruku uposlenih nad vulgarnim predmetima svakidašnje upotrebe sadrži u sebi čitavu ljepotu, jedan pogled za njih znači
I najzad, valjda, rezignirano kunjanje u kakvom staračkom domu, u krilu složenih bijelih namreškanih ruku, kao u stare duvne sklopljenih vjeđa i opuštena lica, ostarjela od istinskih ozarenja jednom fiktivnom
mogućnostima, jednim širokim rasponom, od tog temperamentnog strastveno- aromatičnog registra, pa do nekih plemenito bijelih ugođaja! Sjeti se onog divnog Adagia!.. . — Bezuvjetno, draga.
Oko mene hrpe hartija, svežnjevi prepiske, kutije s uspomenama. I gle, sva ta suvež bijelih vjenčanih vijenaca, rasutih okvirića, s fotografijama, uvojaka mrtve kose pohranjene u zatvorenim kovertama i
Razumio sam po vrsti priprema: opet transfuzija krvi. Ubod u lijevu podlakticu. A onda, hitan dolazak nečujnih bijelih kolica i užurban prenos u dvoranu bez uglova. I još putem, gubljenje svijesti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Po tome zapovjedi mu da sjedne na nju, i oni ti junački krenu dalje. Kad dođoše u drugu carevinu, ali kraj bijelih dvorova lijepa bašta, vrt, a nasred njega soldačka straža, i šta radi? Spava. Sad reče lija: — Tu je tvoj trs.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i oštri školji što na kamenu ležahu na uskolebanoj pučini, o koje se silom talasi lome, i zadrti pusti rati oko čijih bijelih vlažnih žala pjene se valovi, jureći u mirne zaklonice da opočinu. .
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
uskipjele, neobuzdane planinske snage uz oštri fijuk kosâ i srpova razlijegala se silno, protegnuto, u vrelom drhtanju bijelih oblih grla, ispod pomodrelih gorskih visova. Ranom zorom otiskivaše se nebrojeno blago od Reljinih torova.
Ćipiko, Ivo - Pauci
a zategla suša, pa od proljetos nastradala od mraza žita ne pomogoše se: kukuruzi tek što se drže, a prazno klasje bijelih žita strši uvis, kao da tamo pomoći traži, kad izgladnjela zemlja u najljepše vrijeme iznevjeri.
Tražio je očima i, kad im se pogledi sukobiše, nasmija se jedno drugomu. Mladića zadivi niz bijelih, svijetlih zubi što se čisto isticahu u njenoj od sunca pocrnjeloj glavi. I gledaše za njom i za drugim svijetom...
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Poslije kratkog vremena, ona se pojavi među djecom, tiha kao mjesečar, blijeda i bijelih usana. — Djeco, počeo je rat! Jutros je Beograd bombardovan.