Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Vrlo rado, samo sam ti ja slab pismenko — odgovori krčmar, pa odnekle donese ogromnu mastionicu, bijelo guščje pero i hartiju za pakovanje sjekira i sve postavi na veliki krčmarski sto.
Matavulj, Simo - USKOK
gledati samo bijelu kapicu na Lovćenu, kâ lani i onomlani i ove godine do danas, no mi ga je milo vidjeti cijela u bijelo obučena na Božić; tadaj mi se čini kao da blagosilja!
Milićević, Vuk - Bespuće
vrletne planine, s golim glavicama na kojima uveče umire sunce; sure šume sa proplancima na kojima ovce naliče na bijelo kamenje što se kreće; da otisne oko niz polja, puna boja, izrezana i ispresijecana međama, puna ječma što se žuti, zobi
Sredinom ulice, praveći velike korake, prolazili seljaci i seljakinje u bijelo s košarama na glavi: seljakinje s trobojkama u kosi, kratkim košuljama do koljena i bijelim čarapama; seljaci s malim
Radičević, Branko - PESME
ovde žali, Jedna moma tužna Stoji moru na obali, Stoji kao sužnja, Stoji mlada, suze lije, A sve one jadne, Pa bijelo lice krije, Umalo da padne. Muči, momče, tako t' Boga, Okani se tuge, Amo brže, eto svoga, Pa još, brate, druge!
“ Vidje jade Fatima djevojka, Proli suze niz bijelo lice, Prihvati mu pušku iz desnice, Pomože mu pušku napuniti. Uze Milun i pušku nasloni, Nasloni je na taj tvrdi
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pa da, s njom bi on da ode nekud u ovu provlaženu noć, kroz tamne šume gdje sablasno stražare u bijelo obučene nevjeste, divlje trešnje. Je li se ponovo zaželio Nord-Amerike i hoće li tamo da povede svoju neznanku?
— Pa dabome, druže. Šta ja znam napamet ko je on. Nek on meni pokaže crno na bijelo da je taj i taj, pa nek ide kud mu drago. — E, e, žalosti moja — zaklima glavom seljak.
Pa vidiš li, sinko, da sam živa? A vidiš li ti, baba, šta u knjizi piše? Bog te pita ko si ti. Ovdje stoji, crno na bijelo, da je Trivuna Babić, iz toga i toga sela, poginula u ratu.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
SOFIJA (usšane): Šta želiš da radim? MAKSIM: Sedi, sedi, pa šij, da ti ne izgori bijelo lice. Teško meni, to ja znam! (Odlazi.) SOFIJA (sama): Sam bog može tebi ugoditi.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
127. U Milice duge trepavice, Prekrile joj rumen’ jagodice, Jagodice i bijelo lice. Ja je gladah tri godine dana; Ne mogoh joj oči sagledati, Crne oči, ni bijelo lice, Već sakupih kolo
Ja je gladah tri godine dana; Ne mogoh joj oči sagledati, Crne oči, ni bijelo lice, Već sakupih kolo đevojaka, I u kolu Milicu đevojku — Ne bih li joj oči sagledao.
Odnesoh ti grlo negrljeno I bijelo lice neljubljeno. Je l’ ti žao, žalosna ti majka? Kad ti sjutra ispred dvora prođem, I provedem kićene svatove, Na
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Kuku njojzi ako ne vjerova! KNEZ BAJKO Sad mi pade na um ona priča kad onoga iz jame vadiše: pô mu lica crno, pô bijelo. OBRAD Uleće mi jedna muha u nos, šteta će me nečesova naći.
Kad poslijed, sve ono izlinja, kâ da ništa ni zboreno nije. I posad mu ne bih vjerovao mlijeko je da reče bijelo. KNEZ ROGAN A kako te ranjahu, vojvoda? Bjehu li im lijepa jestiva?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Zaludu su pristajali za njim, on im je znao pomrsiti konce i prestavljati im bijelo za crno te im umicati a da vjeruju e je doma stegnut.
Žena mu uzdahnu duboko, pa mu se zagleda u oči. „Šta si naumio? Jedno ili drugo, čoječe! Bijelo ili crno... Red je, bogami, da se tome kraja dođe!“ započe ona. Serdar se ne šće dalje o tome, no se naže da se digne.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ko vetar seje, buru žanje. — Slabo seme — njiva jalova. — Kakva setva, takva žetva. — U crnoj zemlji bijelo žito rodi. — U ratara crne ruke, a bela pogača. — Nema očevine bez krčevine.
On je opazio na Plješevici nešto jako bijelo i poslao poslanike da vide šta je. Poslanici donesu s Plješevice snijega i dadu kralju.
više godina neki pastir iz sela Vranovače dospije sa svojim stadom prije sunca pred Mrsinjgrad, i pred gradom ugleda bijelo obučenu djevojku gdje pleše.
(Vosak) 166 — U gorici visiban u kučine zamotan? (Pauk) 167 — U zrahu bijelo, kad na tle padne — žuto? (Jaje) 168 — U našega vranca trista pokrovaca?
(Mrkva) 191 — Manje ima kada metneš, više biva kada uzmeš? (Jela) 192 — Najprije bijelo, pa onda zeleno, a najposlije crveno? (Broć) 193 — Nogama u blatu, a glavom u zlatu?
haljinu, po kojoj je opasana crvenom pantljikom, a takom su joj i rukavi više lakata bili svezani; na glavi je imala bijelo pokrivalo i vijenac od cvijeća, a preko lica, na kom je bila obrazina, crvenom pantljikom naokolo opšiven komad sure
Prva vam je novost: danas Turci nasilu poturčiše kadiju; druga: vidjeh gdje iz crne krave muzijahu bijelo mlijeko; treća: đe je bijela kučka oštenila šareno pseto, a bijela mačka omacila crno mače.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Z. Bijela koka ispod stree viri. 4. Bijela njiva, crno sjeme, mudra glava, koja sije. 5. Bijelo je, sir nije; repato je, miš nije; so liže, vo nije. b. Bjela bjelu ćera preko b'jela polja: daj mi, bjelo!
22. KOPANjE BLAGA. Nekakav čoek usni blago: dođe mu na san jedno dijete krilato i kao snijeg bijelo, govoreći mu: „Hajde u ono najviše brdo što znaš, tu ćeš naći veliki bor, i pod borom trorogi kam iz kojega pišti voda
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
* O podne mi je moja nova bolničarka donijela kompot. Unišlo je u sobu nešto lepršavo, bijelo, sa žutim leptirom osmijeha na usnama.
Jedino veliko, bezmjerno ništa. Kao i ono koje je bilo prije početka... Samo, pitam se: kakvo ništa? Kakvo? Bijelo ili crno ništa? — Eto, samo to se pitam. — Ko zna! Želio bih umrijeti u sunčanom danu.
Mama-Jumba zaogrnutih plaštem mitskoga ili zaodjevenih u bijelo ruho prividno racionalnoga. A ove posljednje obično su najopasnije.
nameće: da li nas je neko formalno prisilio da kažemo „crno” kad on kaže „crno” ili je to postigao govoreći naumice „bijelo” da bismo mi rekli „crno” — samo je tehnički modalitet, puki diverziv u igri sila, ukršteni transmisioni remen u
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Stari je pomoću veslača izvuče iz mora i položi na bijelo, još vlažno žalo. Gledaju u mrca, u njegove mokre rasute kose, naduveno lice, oči uprte u prazno, u ukočene noge, oko
Tu more uvijek žamori, a podalje, u uvalicama, miruje i vuče isprano, bijelo žalo, a čisto me u duši nešto steže kada gledam u ta zasjenuta zatišja, otkuda puca pogled na široku nemirnu pučinu...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
sa Zmijanja, i čaršilije bi se iskupile na ćoškovima, i Turci bi posjedali na divananama, da ćefše i seire kršno i bijelo blago.
Sjeo sam na šupljikavu, ovlaženu sedru, pa slušam ujednačeno, bijesno šumenje I gledam pjenušavo i kao mlijeko bijelo skakanje podivljale Plive. Sunce je na smiraju.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
protiv lišajeva — na taj način što se svaka od desetak slamki kida na više delova dok se govori: »danas crveno, sutra bijelo, a prekosutra kakovo je i bilo« (ZNŽOJS, 43, 1967, 154).
Ćipiko, Ivo - Pauci
Srčano pozdravljaše po livadama rasijane težake, odjevene u bijelo; godilo mu je razgovjetno i jasno šuštanje rijeke i daleka muzika vrbovih grana i povijenih zelenih trstika.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
i pitomog predela (u pesmi Ženidba kralja Vukašina): Kad pogledaš s grada iznad sebe, ništa nemaš lijepo viđeti, već bijelo brdo Durmitora, okićeno ledom i snijegom usred ljeta kao usred zime; kad pogledaš strmo ispod grada, mutna teče Tara
Veli njemu Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče, da junački majdan dijelimo!“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine!
Veli njemu Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče, da junački majdan dijelimo!“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine! Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema“.
Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema“. Ražljuti se Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče! Na tebe su pobolje haljine, s tebe ću ih na sebe obući“.
Baci koplje bijelo Latinče na Miloša u prsi junačke; Miloš drži zlatna šestoperca, na njega je koplje dočekao, prebio ga na tri polovine.
Veli njemu bijelo Latinče: „Čekaj malo, crni Bugarine, loše su mi koplje podmetnuli, dok otidem da koplje prom'jenim“. Pak pobježe preko
Pak pobježe preko polja ravna, al' povika Miloš Vojinović: „Stani malo, bijelo Latinče! Milo bi ti bilo pobjegnuti!“ Pak poćera po polju Latinče; doćera ga do leđanskih vrata, al' leđanska vrata
Pusti koplje Miloš Vojinović, te prikova bijelo Latinče, prikova ga za leđanska vrata, pak mu rusu odsiječe glavu, kulašu je baci u zobnicu; pa uvati njegova
Kad pogledaš s grada iznad sebe, ništa nemaš lijepo viđeti, već bijelo brdo Durmitora, okićeno ledom i snijegom usred ljeta kao usred zime; kad pogledaš strmo ispod grada, mutna teče Tara
Ja sam rada tebe poslušati, no mi ludo čedo nekupato, a bijelo platno neisprato“. Veli njojzi gospođa kraljica: „Idi, kaže, moja jetrvice, te odnesi majstorima ručak, ja ću tvoje
On će kazat na kome je carstvo.“ Ruke šire, u grla se grle, u bijelo cjelivaju lice, za junačko pitaju se zdravlje, pa sjedoše na svil'na dušeka.
Kad to začu sluga Golubane, proli suze niz bijelo lice, pa odsjede od konja labuda, uze gospu na bijele ruke, odnese je na tananu kulu; al' svom srcu odoljet ne može da