Upotreba reči bliješti u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

On nije gledao gdje staje, on nije vidio ništa oko sebe, ni požnjevena glatka polja, ni vodu koja bliješti, već samo nju, pregibe njezinog tijela, njezine pokrete, upijajući u oči njezinu sliku, kao da je sada gleda po prvi put,

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Na ulici čeljad se oko njega kupi: smiju se ludome seljaku, a njemu se čisto bliješti; nešto kroz zube smrsi, pa, postiđen, požuri odatle, da negdje izvan grada odahne.

no ona ne može da izdrži njegova pogleda: osobito joj smeta ono razroko desno oko u kome se nešto sve to jače bliješti, u čemu ona vidi njegovu mušku požudu. Kod bijele crkvice svetog Nikole, na vrhu, okrenuti pram moru, čaom odahnuše.

žbunovima, iz čijih se ogranaka cjedi mirisava smola, i između njih vire sure stijene sve do vlažnoga žala što se bliješti na plitku.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ivo zastade i skloni se ispod krošnjate masline. Bijaše mu dodijala vrućina. Ispred očiju bliješti mu se i osjeća, gdje sunce dopire, da ga peče i kožu mu na licu suši.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti