Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
* Prelazim dlanom po starim brazgotinama, i gle: više ne bole. Izlažem ih suncu, nosnice udišu svjetlost i trepke žmire od jasa — prosjak što u ljetnje podne pod
Sve je već tako daleko i mrtvo da više nije ni dobro ni loše. Prelazim dlanom po starim brazgotinama, i sluktim glas iz dubine: zaista, sve je tišina. * Sve sam od života uzeo i sve mu od sebe dao.