Upotreba reči brkatog u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Tako se sam sa sobom razgovarao čiča Trišo, a baš mu je bilo žao njegovog Toše, krupnog brkatog mačka, čičinog jedinog druga u usamljenoj pustoj vodenici.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Zatim ponovo prođe, kraj brkatog oficira na hodniku, koji je pozdravi oborivši pušku ka zemlji. Kada je zatvorila za sobom vrata, Isakovič se trže.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Prolazeći našim krajem, Mulić je najčešće svraćao kod mog kuma Rožljike, jednog brkatog delije strašna pogleda i krupne glasine.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

od žute lale, od ruže bijele, brkatog ječma, pšenice prave, od hrasta starog, ljubice plave. Čudi se Ćosa i glavom klima: „Tu jedno ljeto čitavo ima.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

To je bila aluzija na onaj moj stih u pesmi Moja pesma, gde je slika moja transponirana u sliku seržana, brkatog, blago nasmejanog. Pandurovićeva kritika, jedina, nije bila prostačka.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

pravda i Bog... amin.” Pavle Čajnović beše sin nekada poznatog u varošici lepotana, brkatog graničara Jove Čajnovića. Taj Jova je mislio biti i ostati aktivni narednik i furažni nadzornik. Došla je kob.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti