Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Naročito je padala u oči zatvorena boja kože kod ovih istočnih suseda. U srpskom folkloru se Bugarin uvek zove „crni Bugarine“. I samo bugarsko stanovništvo (npr. u okolini Razgrada) razlikuje još i danas crne i bele Bugare.
* A Milošu Vojinoviću, koji je preko odela stavio „bugar-kabanicu a na glavu bugarsku šubaru“ i „načinio se crni bugarine“ mehandžija nije hteo dati vina. Drveni, vrlo prost sud iz koga se pije vino zove se bugarska kopanja.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
toke od četiri oke; a na noge kovče i čakšire; a svrh svega bugar–kabanicu, i na glavu bugarsku šubaru: načini se crni Bugarine, ni braća ga poznati ne mogu; dadoše mu koplje ubojito i mač zelen staroga Vojina; Petrašin mu izvede kulaša međedinom
“ Mehandžija njemu odgovara: „Id' odatle, crni Bugarine! Da s' donio bugarsku kopanju, ako bih ti i usuo vina; za te nisu čaše pozlaćene!
Moli mu se mladi mehandžija: „Ne udri me više, Bugarine! Biće tebe vina izobila, ako caru neće ni dostati“. Miloš više ne šće ni iskati, već sam uze pak se napi vina.
“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine! Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema“. Ražljuti se Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče!
Veli njemu bijelo Latinče: „Čekaj malo, crni Bugarine, loše su mi koplje podmetnuli, dok otidem da koplje prom'jenim“. Pak pobježe preko polja ravna, al' povika Miloš
Al' govori Balačko vojvoda: „Nije ono crni Bugarine, već je ono Miloš Vojinović; ni car Stjepan njega ne poznaje, al' ja njega odavna poznajem“.