Matavulj, Simo - USKOK
Milica je vehnula, jer u toj zdravoj i čistoj duši bješe planula ljubav bukom, a od buktinje ne smijaše ni iskra vrcnuti napolje, te je vatra nju iznutra sagorijevala.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ „Od štuke čorbu! — starina viče, na noge skače s velikom bukom. — Ako ti spremim, brka mi moga, opanak svoj ću pojesti s lukom! Neću da lovim, neću da spremam, milosti nemam!
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
Evo gde beže i ajkule, uznemirene hukom i bukom na površini, i talasima koji već dopiru i do nas i ljuljaju našu posmatračnicu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A curi, kako njoj bješe? Kako joj je moglo biti no jadno. U toj zdravoj, čistoj duši planula je ljubav bukom. Iako bješe prosta i neuka djevojka, kao i ostale njezine druge, odlikovala se od njih tanjim umom i nježnijem srcem.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Svako se zlo pojača. Brne je malo ustajao, tako isto i Duvalo. Balegan sta jednoga dana s velikom bukom iskati od Tetke da mu poveća obroke vina, što Tetka i učini.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
vulkanska mračna grla ječe, riču grdna tartarska strašila, zveče lanci s jarošću uždeni, buče volne s mučiteljskom bukom: sve glas sliva pod svodom mračnijem; tutnji tartar iz mračne utrobe strašnim grlom, zlom opštega glasa: sve za
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
što su građeni bez pitanja i učešća narodnog i ako vi takav narodni pokret hoćete da nazovete nekim drugim imenom, a ne bukom (jer vam se ta reč čini pogrdna), onda krasno, ja pristajem; samo bih tražio da budete dosledni pa kaogod što sad
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nikola Borojević BAL Ala opet, dođavola, Eto opet banda svira, K’o uprkos krasnog pola Hukom, bukom gratulira, Da nastaje karneval I počinje svuda bal.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Možda je tim svojim odlaskom, tim nemim prezirom, rekao više nego vaskolikom bukom i galamom koju je inače oko svega toga mogao dići. Otišao je tiho i dostojanstveno, kao mudrac, ne kao kukavni očajnik.
Da li su se sirotice, probuđene tom bukom, u polusnu žmirkajući crvenim okicama nenaviknutim na jaku dnevnu svetlost, osmatrajući začuđeno odozgo iz svojih
Petrović, Rastko - PESME
Ni do kakvih posada meni ne beše stalo, Nosač flamandskog žita ili debele svile. Kad s ovom alaskom bukom beše već prestalo, Da siđem gde sam želeo Reke me pustile.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Oca i očuha? Trnje i lepu, čistu zemlju? Ko strnjište ili pšenicu? MORE Ka i more što nekad vrlo se s bukom diže I s talasom o bregove bije, Pak i opet se natrag u sebe I skutava tišeći se, — Tako je i čovečasko srdce Podizato