Upotreba reči venecija u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Taj izveštaj, pod datumom 31. jula godine 1752, nađen je u venecijanskoj ambasadi, posle četrdeset godina, kad je Venecija propala i Austrija u zgradu ušla.

Pop ga je posmatrao zamišljeno. Ako je išao, veli, nije živ izišao! Ako je išao i živ izišao, dobro bi bilo. Venecija ima dugu i tajnu ruku. Venecijani je do Vijene pružaju.

da su ta grofovstva, kupljena od Raguzina, lažna, i da su ta braća, špijuni koje plaća Danska, Švedska, Franceska, Venecija. Kostjurin nije sumnjičio ničim sličnim Pavla.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

pošto su Srbiju (1459), Bosnu (1463), Hercegovinu (1482) i Zetu (1499) osvojili Turci a primorsku Dalmaciju zauzela Venecija. Granice Turske i Venecije su se dodirivale.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Šteta! XIV Šamika, kad je otputovao, nije ni sâm znao kuda će najpre. Rad bi u Milano, a rad bi u Mletke. Venecija i „Majland”, to je bila Meka i Medina za putnike rat plaisir.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Bavio se i umetničkim putopisom, i u tom pravcu dao nekoliko knjiga (Venecija, 1891; U Latinima, 1894; Kroz Umbriju i Toskanu, 1895; Naše Primorje, 1910).

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Samo, to nisam ja, ni Venecija što se plavi, nego neke ruševine, aveti, i stećci, što ostaju za nama na zemlji, i, u travi. Pa kažu: „Tu leži paša!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

JELISAVETA: Ne, to nije moja Venecija, Nevesta sjajna mora zelenog; A to što gledim, tamo daleko — Te gorostasne, crne aveti — Što, kao preteć nebu,

Ali zar ne znah? Il’ dužde nije znao mletački Suđenje gorko — Zetu zetovu? Pa što me dade?... Što pođoh ja?... A Venecija?... Ah!... Ta plavog mora hladna boginja Beše li majka, ili maćeha? Ili gospođa sjajna, laskava?

Razorila mi crnu hraminu, U kojoj jedan život nesrećan Parastos drži mrtvoj prošlosti; A prošlost mi je sva: Venecija!... I dokle ona stoji na moru, More će bola srce kidati... LEONARDO: Do tebe stoji, svetla gospođo!

U palači mu holo gazila!... LEONARDO: Evo ti pisma — Čitaj, Svetlosti! Sva Venecija zna mu sadržaj — Jer sva Venecija oči upire, U ovom, po nju kobnom vremenu, U tvrdi presto Đurđa, muža tvog!...

U palači mu holo gazila!... LEONARDO: Evo ti pisma — Čitaj, Svetlosti! Sva Venecija zna mu sadržaj — Jer sva Venecija oči upire, U ovom, po nju kobnom vremenu, U tvrdi presto Đurđa, muža tvog!...

— I Venecija će biti spasena! Od kostiju ću ovog naroda Bezbedi vašoj bedem stvoriti...“ LEONARDO: Još nešto, Svetlosti.

KNEZ ĐURĐE: Venecija je u opasnosti. Nesiti šakal vrele Azije, Evrope polu skokom prejuriv, Prestolje zlatno silnih kraljeva Omastiv

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

lepote, tokom trodnevnog izleta po moru i objavio ih u svom stihovnom putopisu Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija, 1568).

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Turci su ubrzo zauzeli zapadnu Slavoniju s Požegom i čitavu južnu Hrvatsku, osim gradova u Primorju, koje je dobila Venecija još u prvoj polovini XV veka. U toku XV veka Turci su neprekidno navaljivali. Godine 1566.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti