Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
) Pasmandžija ostane nezavisim u Vidinu; nakupi jošt više vojske plaćajući dobro na mesec; i tako svi zlikovci iz turskog carstva iskupe se u Vidin.
veran, a i mi smo tebi verni, daj ti tvoga sina neka nakupi vojske, a mi ćemo svi ići, mi smo bili toliko godina u Vidinu, i znamo kako se lako uzeti može, mi ćemo ga uzeti i tvome sinu predati, a s time ti ćeš caru uslugu učiniti, da i
Ali dahije su noćas niz vodu pobegle, oni će u Vidinu vojsku pokupiti, i opet na nas udariti, kao što su i za Hadži-Musta-paše činili, dok ga veće i ubiše.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Ni sam praotac Poje na svom brodu nije bio tako „sortiran”. Tek ako bi u Vidinu ili Pirotu takovo što video. Šteta što ne beše fotografije da se kod potomstva ovekoveči.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Ostavši bez novca, zaustavi se u Vidinu. Tu je bio prvo čuvar bašte jednog Turčina, potom učitelj u osnovnoj škole. 1817, zbog veze sa grčkim heteristima, bude
Patriot i romantičnog duha, prijatelj Vuka Karadžića, on je narodne pesme još više počeo voleti i ceniti. Još 1817. u Vidinu beležio je narodne pesme. U zbirku Nekolike pіesnice (Lajpcig, 1826) uneo je i nekoliko narodnih pesama.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Bilo ih je ne samo u Bukureštu nego i u Pešti i Beču, i u Vidinu; ne samo u AustroUgarskoj nego i u Italiji i Francuskoj, i u Turskoj.
Imao ih je desetak, ali nisu sve bile njegove: dve su bile Gospodar-Miloša Obrenovića, Kneza srpskoga. Plovio je prema Vidinu, vreme je bilo vedro a Dunav pitom pod već zimskim, nestvarnim suncem.
naredio je da se hrana sa njegove najveće lađe razdeli sirotinji, za zdravlje kneza Miloša; ostalo se moglo prodavati, u Vidinu i drugde, ali po bagatelnoj ceni.
Otuda su, u Vidinu, Anastasijevića dočekali ne samo kao dobrotvora nego i kao spasioca: kad nije hteo da mu plate, darivali su ga,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
1863, knj. 108, str. 48, iz rukopisnog dnevnika Milutinovićeva vođenog u Vidinu počev od 25. aprila 1817. god., a koji je dnevnik u doba objavljivanja pesme bio svojina dr Jovana Andrejevića (v.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Na Timoku, zlatnome potoku, tu bijahu dvije vojevode: jedno Bjelić, drugo Zltnokosić. Na Vidinu, gradu bijelome, onđe bješe starac Vladislave. A na ravnoj zemlji Karavlaškoj, onđe bješe Karavlah Radule.