Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jedan se pandur pojavi na vratima. — Je li tu Meho? — Jeste. — Nek dođe. Meho uđe u odaju. — Kad si ti vidjeo onog Aleksinog čapkuna? — Prije jedan sahat. Vidjeh ga u voću, kod kuće. Lazar obori glavu, kao da je sv.
— Hvala ti! — reče. — Nego, znaš šta, Marinko? — Šta? Ti ćeš sjutra kod sudnice pričati kako si juče vidjeo Stanka kad je izišao iz starog vajata Miraždžićevog, i kako se krio da ga ko ne bi vidjeo... Jesi utuvio?
sudnice pričati kako si juče vidjeo Stanka kad je izišao iz starog vajata Miraždžićevog, i kako se krio da ga ko ne bi vidjeo... Jesi utuvio? — Jesam, ne beri brige! Kad ti hoćeš, ja ću se i zakleti, a toli lagati! — Ali kad lažeš — pazi!...
Marinko beše bled kao smrt, govorio je preplašeno i zverao u prozor... — Ne plaši se, čovječe! — Ne plašim se. — Vidjeo si, nejma nikog. Nego... šta si ono još htjeo?... Šta si ono uzviknuo: „da mi je!
— Dobar ti je Lazo, bog mu zdravlja dao!... Otkad pamtim, onakog dječaka nijesam vidjeo!... Ono se vidi da će biti kućanik i domaćin. Miran, poslušan, poštuje starijega...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pripovijeda se kako se nekakav hodža opario jedući kuhane tikve (bundeve), pak poslije pirio na tikvu i kad je vidjeo u polju na vriježi. Što govoriš, to meni, a što misliš, to tebi.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— veli joj on, kad je oficir mimoišao. — A ne zna naški.... Ima jedno njihovo magare što im poštu nosi. Vidjeo sam na svoje oči jednom: miluje ga i gladi kao da je kršteno... Boga mi voli ga no svoje momke!