Upotreba reči vitlati u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

KRILA Leteti, leteti, leteti visoko, Neznanom prostoru kao starom drugu, Vitlati se kao omađijan soko, I umreti, sjajan, u sunčanom krugu. Čuti samo zamah svoj u prostorima — Muziku svog krila!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Dokle li ćemo se u tumaralištu tom kao muve po zatvorenoj sobi vitlati? — Prođimo se već jedanput neumestnog upotrebljavanja mitologije, ako ne želimo da nam proizvodi naši na odeću od sami

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Pevati, glasno razapeti, po stenju, kršu i borju: Da je život za sluge čast, i nad veseo gnjili svet vitlati sebe smrti u počast, kao steg krvav i svet. Steg dičan buna i ubica. O rode ti si izabranik njin.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Smrt će (taman kostim, takođe krajnje uprošćen, svakako „mat” materijal, tek s malo hladnog srebra tu i tamo) vitlati i zamahivati smrtnom kosom, no uvijek ili previsoko ili prenisko, tako da će Mladić, bilo čučnjem bilo skokom, svaki

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Naš narod veruje da arhanđeo ima šest krila, a đavo sedam... Za pisca, ja mislim da je korisnije vitlati po društvu i avanturama, nego sedeti u sobi kraj knjiga. — To zavisi od temperamenta...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti