Dučić, Jovan - PESME
Prve prazne staze kroz rogoz i vlati. Ova čar čekanja praznih i bez méne! Nekad behu u čas mesečevog sjanja Samo duh i oči tobom ispunjene — A sad te je
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Tako eto, Podunavski polk, opet, utonu u graju i dreku, među šatorima, raznoseći u svojim razbarušenim kosama vlati slame i sena, mirišući na loj i barut, mažući svoje noge, noževe, puške, fišeke, kaiševe, od jutra do mraka, vežbajući
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Fijuk metka: muk - Gnjilane. S rogovima u pletivu ore đavo Krvnu njivu. Cepte stabla, gore vlati. Gine krava u pojati. Sred kućice, u pošasti, glogovina počne cvasti.
- To je, ipak, trenje o prazno klasje sujetinih vlati, a nije refleks slike koja slika, kroz rečnik zala, premilost bosiljka uz nečuj-bronzu neblago što prati.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— veliki post pred Uskrs kotar — mesto gde se sadeva seno kries — cvrčak krt — krtica krupa — grad kunina — vlati sa vrška trske kusalo — deo kašike što se stavlja u usta kusi — đavo kuskuni — deo ama koji prolazi ispod konjskog
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Oprosti senci što te prati I vetru što te u krug vodi. Zagledaj se u tanke vlati I reci nečem malom: hodi Šumno kao što ptice slete Sa plavog mira na suncokrete.
Prenem se — i vidim gde sam — pa se stidim. Krenimo, pesmo, naš put: od zla — gorem! O moglo je biti drukčije: sred vlati Šuštiš žitnim klasom, zrela, sunca puna I ja motrim tvoj stas što ga vetar klati.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
godina i mladi Vuk je došao da čuje ostarelog Višnjića. Nad Sremom je prolazilo proleće, mirisale su sveže vlati, tamo preko, na drugoj obali Save, haralo je zlo i pripremala se nova buna a svako prepodne, u zaleđu manastira
Taj dan je bio izvanredan, pun mekih osvetljenja pod kojima je, u proleću, na svakoj vlati vidna bezazlenost od buđenja. U domu Obrenovića, u Crnuću, pripremao se izlet na Rudnik.
Miljković, Branko - PESME
O, krah, Kad krv svoju buri podmećem, i plah Penjem se na vrh presahnulog mlaza. Vratiće te vreme. Klečaće i vlati Ko u Matječi, na gori što pati, Dok te u dubini preuređuju zvezde, Koje ne vidiš, al vidiš zvezdanost Presvislu u vodi
Jači Postaje koji svoju slabost spozna, Cvet šupljom rukom otkinut. O grozna Sviralo koja presađuješ vlati Iz pitome doline na liticu što plamti!
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
A dolina je mrtva. Tlo se sasušilo, ispucalo, i kroz pukotine se s mukom probijaju žute, uvele vlati korova. Manastir izgleda žalosno. Zidovi su napukli, malter je opao na mnogim mestima.