Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
nekakvu dugačku i belu figuru, trže oči, saže se još više ruke mu zadrhtaše, i on stade zbunjeno i brzo da seče žuto vlaće. — Pronesi ga, Bože Spasitelju!...
učini čudo, molim ti se i pronesi ga, da ne izgubim dušu moju, — šaputaše u sebi čiča Pera, a ruke mu grčevito hvatahu vlaće i trzahu srpom. — Zar ti tako, čiča Petre! — grmnu glas iza njega. A?
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
u poslednje vreme vidim na njoj neku promenu, neki mali prkos; usići se, ne odgovara ili izvlači reči kao ćudljiv konj vlaće sena... Istina, od one nesreće joj je ostala mana, i što je starija to joj sve više smeta...