Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Ne znam ništa, ni gde sam ni šta radim. Stade nešto da me zapitkuje, a ja, onako zbunjen, mucaj, vrdaj — sto ljutih muka! Poče ispit. Badava, odmah opazih da sam propao. Đaci iz trećeg razreda sriču kao bukvarci...
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Iz crkve idem, brajko, i prozirem te kao staklo! Istinu! Ne vrdaj, ne laži!“ I istina se govorila, i sve se razjašnjavalo... Jedne nedelje, tuži se momak iz mlina baš na samu gospa Nolu.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
E, ne može tako, nego ti tako: rodio si se u Bačkoj, zovneš se Sremac, a pišeš na nišlijski dijalekt. E, u literaturi vrdaj koliko hoćeš, ali ovde mora da govoriš. – Pa šta imam da govorim? – odbija Sremac uvređeno.