Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ponoćna jeza i sati hudi, jezero vrije i neman gudi. Ko će junaka od sna da budi? Blista u gori, pod samim vrhom, vrelo pod jelom tankovrhom.
najzad rijeci bez broda, pred nama pjeni zelena voda, niko je dosad prešao nije, jer po njoj bezbroj vrtloga vrije, putnika vuku u zagrljaj. Ovo je vile vodene kraj.
Odjednom, s kraja sudijskog stola, zareža mrki vuk: „U meni, braćo, od besa vrije, presuda ova pravedna nije! I ja sam juče dobio tužbu, žestoku, oštru, vruću: mlinar je ovaj mučio glađu rođaka
Čuče ispod Jocine streje vradžbine drevne Haldeje i oštro vrije, zrije i bije miris pakla i alhemije. Kad, evo, ima dana desetak, i Joci crni osvanu petak: prokašlja kao magarac
Divna sveska, po bogatstvu carska, raspjevana, smjela, slobodarska. Tu se pišu istorije đačke, sve u ludom vrije izobilju: „Petar Krekac pokrao piljara, prasac Meho voli gusku Ljilju, Mile Batić zaljubljen u Micu, bata Kole voli
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Naslonio je jagnje uz platan. Pera „Đevrek“ zadigao rukave košulje, udara nožem o sto i viče: — Vruće, vruće, vrije! — onda odseca parčad mesa i daje iz ruke svakom po komad.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Zemlja se ponovo strese, zatim još jednom, a onda zaređa da se đipa i podrhtava kao da pod njom vrije i tutnji sam pakleni kotao. Odjek bombi slijevao se u jednu neprekidnu hučnu i moćnu grmljavinu.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Sedeo je, pio, i budan sanjao, i tek ga iz sanjarija tih trže glas spolja, jer baš pored prozora ču se: „Vrije, vrijeeee! Parigušica!“ Svi se trgoše, pogledaše na prozor.