Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
atom tvari u noktu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom višem, svome svijetu, sa vrućicama svojih žudnji i s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i sa svojim „beskrajno velikim” i „bezgraničnim” —
pomalo taloži uvjerenje da umjetnost nije ni izdaleka onako duboka, onako, ozbiljna stvar kao što se to, u pubertetskim vrućicama ili u nemuštom porivu bogotraženja, ponekad vjeruje. I čini mi se da već na sebi zamjećujem nedvojbene znakove toga. Oh!