Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
devojka iz unutrašnjosti, oko dvadeset sedam godina; odevena, po svom shvatanju, moderno; mogla bi da odgovara opisu Vukosave, koji Skitnica daje u prvoj slici VILOTIJEVIĆ, čovek sa govornice ISLEDNIK MANOJLO, kapetan IV pešadijskog puka
IKONIJA: Opet negde da tražiš Vukosavu? SKITNICA: Digo sam ja ruke od Vukosave! IKONIJA: Ne mogu da se načudim kako te prošlo! Pogledaj, molim te! Nolike čvoruge, a jutros nigde ništa!
SKITNICA: Nemam kad, voz mi ide u deset i tries. IKONIJA: A što kažeš da dižeš ruke? SKITNICA: Od Vukosave? A i to ti je posebna priča! MILE: Oće li skoro ta rakija, majku mu? IKONIJA: Vidiš da pričam sa čovekom!
IKONIJA: Nije ovo ništa, kako je ponekad! Samo nastavite, mene baš zanima. Zašto, rekoste, dižete ruke od Vukosave? SKITNICA: Sinoć mi sinulo. Pođem odavde, od vas, sećate se, dođem na stanicu, kad tamo — Vukosava!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
da od boga nađe!“ Jakšić Mitar bratu besjedio: „Jakšić-Bogdan', moj mio brajane, to je, brate, s tvoje vjerne ljube, s Vukosave, da od boga nađe!
“ „Tvoja mi ga luba donijela, uzô sam je za vjernu ljubovcu“. Kad to čuo hajduk Vukosave, tad hajduka uvati groznica; al’ mu veli lijepa nevjesta: „A ne boj se, dragi gospodare!