Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
A zbilja, kako ti oni ostali dužnici? Kako Stojan Pavlović i Obrad Ješić? Kako Ivan, Vuksan, Đurađ, Nenad, i oni drugi?... Mo'š li s njima izići nakraj?...
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
od imenice „vuk“, kao na primer: Vukodrag, Vujica, Vujan, Vujaš, Vujo, Vujadin, Vukelja, Vukman, Vukmir, Vukota, Vuksan, Vujčin, Vučić, Vučeta, Vučina itd. U Vukovom Rječniku ovakvih izvedenih imena ima preko pedeset!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A ni tebe vojvoda Miliću, ni vašijeh Cuca i Bjelica ravnijeh...“ Perjanici da se iskidaju od smijeha; a ni vojvoda Vuksan ni Šunjo ne mogoše se održati — tako je smiješno đakon izgovori on „ravnijeh“ a izgovarajući odigao svoje obručaste
Piper; Pješivci: serdar Mrkoje, Nikčevići Ivan i Marko, Kontić Radosav; Morački serdar Mijat, kapetan Jakša, pop Vuksan Radović i svi Bjelopavlići preko vojvode Marka Boškovića. Eto, ti, svi!“ „Bog iz pozdravio i blagoslovio!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Posle je odležao trlemu, i mal' nije umro. — Pa zar baš niko ne zna kako izgleda to čudo? — Pokojni Vuksan ga je video pa umro. On je kazivao čilu da liči na lisicu.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
crnogorski STANIŠA CRNOJEVIĆ, brat knežev RADOŠ ORLOVIĆ, serdar ŠULOVIĆ, serdar MIĆIĆ, serdar ĐURAŠKO, kapetan VUKSAN, kapetan BOGDAN ORLOVIĆ BOGDAN ORLOVIĆ braća, kapetani STANOJLO ŠULOVIĆ, kapetan ARSLAN PAŠA, vođa turske vojske
Sad zbogom!... DRUGI DEO PRVA POJAVA Skupštinska dvorana. Vladika Vavila, Radoš Orlović, Katunović i Vuksan. VL. VAVILA: Vek protiče, deco!
zemlju, prezrô podzemnost; Da onog dana, dana Vidovog, Krvavi pečat vlade paklene Na čelo tisne celog naroda... VUKSAN: Da! da! I pravo ima Orlović!
Oružje! KATUNOVIĆ: Otkud oružje? VL. VAVILA: Otkud oružje? Da nam ga dužde nije poslao? VUKSAN: Svet otac jednu, te jednu, gospodo! Kao da nije knjigu učio — Ne zna duždeve — ne zna prevaru! RADOŠ: Jest, oče!
“ I to za kog? VUKSAN: I zašto? KATUNOVIĆ: Za sebe. I za buduće svoje prijatelje. VUKSAN: Ha! ha! ha! Šta čovek zbori: — za prijatelje?
“ I to za kog? VUKSAN: I zašto? KATUNOVIĆ: Za sebe. I za buduće svoje prijatelje. VUKSAN: Ha! ha! ha! Šta čovek zbori: — za prijatelje? VL. VAVILA: Za saveznike...
RADOŠ: I Cigane bih zvao u pomoć, Samo Latine — ne! VUKSAN: Cigani su diviji, Latini podli i lažljiviji. RADOŠ: Pa onda, ko zna da l’ i dadoše?
KNEZ ĐURĐE: Srce mi zna — Svedok je jedan bog Da sam o vama samo mislio Za triest dana moje veridbe. VUKSAN (za sebe): Jest o nama, O ceni našoj — Kô pošto bi nas bolje prodao? Pa opet hvala mu!...
— VUKSAN (za sebe): Ta Latinka će ga zaludeti — ako već nije, bože oprosti — poludeo. KNEZ ĐURĐE: Ali ne sebe. Vas radi, braćo
KNEZ ĐURĐE: Ali ne sebe. Vas radi, braćo, U Veneciji ćerku zaprosih. VUKSAN (za sebe): E, boža mi vjera, da brzo li lagati nauči!... Nas radi je isprosio?... Laže, zdravlja mi!
RADOŠ: I to zar dadoše? KNEZ ĐURĐE: I to, Radošu! Al’, braćo... VUKSAN (za sebe): E, baš sam znao Da tako mnogorečiv razgovor Telal tek biva većeg grdila, Što krajem svojim pjano povodeć
— Pa pristajete l’ na to vi!... SVI: Svi! VL. VAVILA: Hoćemo, kneže, svi! VUKSAN:: On sve: „Hoćemo!...“ Kô da j’ izgubit dece hiljadu Očitat ludom očenaš?... RADOŠ: Ti dece nemaš, oče, ćut’!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Takvog čoveka predstavljaju — između ostalih — Vuksan od Rovaca, Mrčarić Pejo, Ilija Birčanin, Petar Dobrnjac, Miloš Pocerac.
čoveka predstavljaju — između ostalih — Vuksan od Rovaca, Mrčarić Pejo, Ilija Birčanin, Petar Dobrnjac, Miloš Pocerac. Vuksan od Rovaca, junak pesme Tri sužnja, odlikuje se ne samo junaštvom nego i retkom pameću.
ne dadu carevih harača, a vojvode paša prevario, na tvrdu ih vjeru domamio, turio ih na dno u tavanicu: jedno bješe Vuksan od Rovaca, drugo bješe Liješ od Pipera, treće bješe Selak Vasojević.
Ljuto cvile, jest im za nevolju, sužanjstvo je njima dodijalo. Još besjedi Vuksan od Rovaca: „Braćo moja, ljubimna družino, mi hoćemo ovđe izginuti; šta je kome dalas najžalije?
Al’ besjedi Vuksan od Rovaca: „Ala, braćo, rđava junaštva! I ja imam dvore n timare, i u dvoru ostarilu majku, vjernu ljubu skoro
za tavnicu baci; pak se opet natrag povraćaše, opet dželat sa tavnice viče, te dozivlje Vuksana vojvodu: „Iziđ’ amo, Vuksan’ od Rovaca!
Ali Vuksan ljuta guja bješe, te se Turkom varat ne dad’jaše; on izlazi pred tavnicu kletu, pak dželatu bješe govorio: „Aman malo,
“ Prevari se Ture na košulju, te Vuksanu popustilo ruke; ne šće Vuksan svlačit odijela, od dželata sablju ugrabio, njom mu rusu osiječe glavu, pa pobježe preko Skadra grada.
Dočeka ga tridest Malisora, odista ga uvatiti ćahu, al’ se Vuksan vatat ne davaše, no se manu desno i lijevo, svijem turske osiječe glave, pa on bjega s glavom bez obzira.
: carSuleman’, i otac i majko; iziđ’ amo, Vuksan’ od Rovaca), izostavljanje predloga (npr.: kojih žešćih u Primorju nema), zadržavanje prve imenice u nominativu dok se