Radičević, Branko - PESME
Leti Mehmed, a gledi ga Milun, Pa dohvata onu vjernu šaru, Opali je na bijesna starca, Ali puška ne šće da sastavi.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad mu car isplati službu, reče mu po običaju: — E, sad traži šta hoćeš, da te nagradim za vjernu službu. On poiska vezenu maramu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Svaki turio pod glavu kamen, struku vrh sebe, pod strukom zagrlio vjernu drugu, dugačku pušku, pa — kao mrtav. Nijedan ne izvadi ledenice ni jatagana iza pasa, te da se kome i htjelo da se na
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Dakle, mi pokaži visočajše blago, Krotko, nježno serce, serce sercu drago, Da ti kažem kako nježno ljube ljudi Svoju vjernu ljubu, kako njene grudi Jesu oltar ljubovi nježnome junaku Koji ume živiti srećno u budžaku, U budžaku siromaštva i b'jelome
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
vojvodu Momčila, il' ga otruj, ili mi ga izdaj, hodi k meni u primorje ravno, bijelome Skadru na Bojanu, uzeću te za vjernu ljubovcu, pa ćeš biti gospođa kraljica, presti svilu na zlatno vreteno, svilu presti, na svili sjediti, a nositi divu i
popalio, i najdonji kamen rasturio, vjerne tvoje sluge razagnao, staru majku tvoju ojadio, sa konjem joj kosti izlomio. vjernu tvoju ljubu zarobio, odveo je u polje Kosovo, — ljubi tvoju ljubu pod čadorom, a ja, sine, kukam na gariljtu, a ti vino
Mina od Kostura, on pohara moje b'jele dvore, sve pohara i ognjem popali, staru majku s konjma pregazio, zarobi mi moju vjernu ljubu, odvede mi konje iz arova, i odnese iz riznice blago“. Veli njemu sluga Golubane: „A ne boj se, Kraljeviću Marko!
Evo ima devet godin' dana kako čekam ja takove glase: Markove sam poharao dvore, poharao, ognjem popalio, vjernu sam ljubu zarobio, još je za se nijesam vjenčao; sve sam čekô dok pogine Marko, a sad ćeš me ti vjenčati s njome“.
trista janičara u dvorove Mine od Kostura, bijele mu dvore poharaše, poharaše, ognjem popališe; Marko uze svoju vjernu ljubu, i Minino on pokupi blago, pa otide bijelu Prilipu pjevajući i pop'jevajući.
“ Veli njojzi Janković Stojane: „Tvrda vjera, lijepa đevojko! Uzeću te za vjernu ljubovcu, doista te prevariti neću“. Kad to čula lijepa đevojka, spusti njega u tavnicu tavnu, pa otide na tananu kulu.
“ „Tvoja mi ga luba donijela, uzô sam je za vjernu ljubovcu“. Kad to čuo hajduk Vukosave, tad hajduka uvati groznica; al’ mu veli lijepa nevjesta: „A ne boj se, dragi
uvati Hajkunu đevojku, odvede je u zemlju Srbiju, dovede je u bijelu crkvu, od Hajkune gradi Anđeliju, pa je uze za vjernu ljubovcu.
Al’ besjedi Vuksan od Rovaca: „Ala, braćo, rđava junaštva! I ja imam dvore n timare, i u dvoru ostarilu majku, vjernu ljubu skoro dovedenu i sestricu milu neudatu; al’ ja toga sad ništa ne žalim, već ja žalim đe ću poginuti, poginuti