Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
No idi ti, dušo, traži brašna, ja ću ovu pasju vjeru čuvati i ceniti kao i oni što su moga Aleksu i Birčanina cenili”.
Matavulj, Simo - USKOK
— A vladika? — pita Marko. — A šta može vladika!? Trči ne patiše po plemenima, hvata vjeru, kune, blagosilja, i tijem pomaže koliko može!
— A jesi li princip? — Ne, grof sam. — E, pa dobro ni došâ, ko si da si. Ko nam na vjeru dolazi, oni čas naš je! Koga nevolja prićera u ove litice, s njim, vaistinu, dijelimo koru hljeba i čuvamo mu glavu
im neka oni popuju u svojoj kući i gledaju svoju dužnost, a da se za nas ne brinu, jer smo mi ginuli za svoju vjeru četiri stotine godina, a naš vladika da je za nas dobar, kao što bjehu i pređašnji od njegove kuće: Sava, Vasilije i
ovo malo poklona od moje strane i pozdravi dobra starca Mrguda i Raka i sve brastvo, i neka vam je amanet da održite vjeru! — Bog i tebi dao zdravlja, dobri gospodaru, a vjeru ćemo čuvati, zanago! A neka je i tebi na amanet naš Janko!
— Bog i tebi dao zdravlja, dobri gospodaru, a vjeru ćemo čuvati, zanago! A neka je i tebi na amanet naš Janko! E pogibe đetić od nečesova derta, a ne znamo zapravo šta mu
— A je li tako? — Jest! Uznemirio sam stoku navlaš, da vidim ko ste! Evo me na vjeru, sama! I on priđe pred naperene cijevi, dodav: — Ja sam Marko Jokašev Njeguš.
— A da ubila ga ljubav bratska, ja hoćah da unesrećim svoje dijete, samo da vjeru održim, a on!... Ali, s druge strane, baš mu hvala! Sad sam već načisto! Baš mu hvala! Sad znam što ću!...
Milićević, Vuk - Bespuće
ga preplavi sa hiljadom uspomena, — i u njemu se javi želja i osjeti potrebu da uzme iz tog djetinjeg vremena malo snage, vjeru u Boga i veselja za životom, pa predavši se sav slatkim snovima iz dana što su prošli, oblačio se, izišao iz kuće i
Radičević, Branko - PESME
zagleda se, Dugo prođe, riječi ne nađe, Ma najzade vako progovori: „Jao, Fato, hajde sa mnom, zlato, Primi vjeru tu Hristovu divnu, Budi meni vjerena ljubovca.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Ima čovjek dušu, a. A je li, Rade, jesi li ti ikad čuo da je konj nekoga prevario? Zakleo se u dušu, u vjeru, u šta hoćeš, pa opet slagao ko pas? — Jok, to se dosad nije čulo u ovoj okolini uozbilji se djed.
Eno joj Petraka samardžije, nek je on pazi, svakako je prešao u konjsku vjeru. Nosi u torbi konjsku ikonu, sram ga bilo, staroga čovjeka.
Duge zimske večeri, ima se vremena, pa djed zapeo da svog imenjaka ugoni u vjeru. Zatvore se u starčevu sobu da im ukućani ne bi smetali i smijali se, i otud se ubrzo začuje potuljeno žuborenje: — Oče
toga svoga, kako li ti se samo zove, te je li kralju mjesto tamo, sramota je i reći gdje, te pripoznaješ li ti svoju vjeru pravoslavnu i Očenaš, pa znaš li za krst i jevanđelje, te ovo, te ono ... — A ti ? — Šta a ja?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— A jest, majku mu njegovu! — reče vojnik i nastavi ijetko put cara: — Zašto ti, bezakoniče, izdade mene na vjeru i na amanet, a? Na to se car nasmija, svuče sa sebe lovačke 'aljine i pokaže mu se. — Oprosti, svijetla kruno!
Pošto vuk i Rudonju smiri, onda kidiše put Bijelonje. Bijelonja mu reče: — Zar ćeš pogaziti vjeru, vuče? Vuk mu odgovori: — Nije vjera tvrda u jačega!
Ja sam to i tražila! Jazavac će opet: — Nemoj tako, moja lijo! Znaš kako smo uvatili vjeru da jedno drugom u nevolji pomažemo; pokaži mi i tvoju koju vještinu, da ako mi pomože!
Ujutru rano dođe lovac i vidi gđe drži jazavac lisicu pa poviče: — Drži, jazo, sokole! Lovačku ti vjeru dajem, tebe ću osloboditi! Dotrča lovac te lisicu ubi puškom, a jazavca oprosti gvožđa i pusti ga na slobodu.
I KUSOV Poturči se jedan obijesan Vlah, a počne većma jade hrišćanima zadavati no doklen je bio u svoju prvu pravu vjeru. Nakon neko doba srete se na putu odža i pop, i dadu se u razgovor.
kao rugajući se i sileći reče mu: — Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu tursku vjeru i, turske mi vjere, takoga junaka u naše selo danas nema, niti je od kad ja znam bilo.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Prozoru Pijetlić dopade skokom, naheri glavu, zažmiri okom. „Lijane, kaži: šta ću da radim? Da vjeru dadem riječima tvojim? Pšenicu želim dušu da sladim, samo se torbe i zuba bojim.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
zašto? — Ješče molim sja o upokojeniji duši rab tvojih, za vjeru i otečestvo pogibšim... Kao da je ovim rečima dat odgovor na postavljeno pitanje.
I samo dotle, do te žive međe mogu doći oni u plavim uniformama. — Vječni pokoj podažd Gospodi pogibšim za vjeru i otečestvo! — i seda starina u epitrahilju pođe lagano između mrtvih, škropeći ih vinom.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Tu se zmaju ražalilo, Đevojci je govorio: “Hol’ mi, dušo, vjeru dati, Da ćeš k mene povratit’ se? Puštiću te tvojoj majci.
Puštiću te tvojoj majci.“ Ona mu je Vjeru dala, Da će mu se povratiti; Pušti zmaje đevojčicu, Da u majke svoje pođe.
94. Što učinje velje jade Mladoj tvojoj kukavici, Kojojzi si vjeru dao, Da je ne ćeš ostaviti? Eto sada vjerom svrnu: Jutros si je zacrnio: Nađede joj hudo ime, Hudo ime, udovica,
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Što uteče ispod sablje turske, što na vjeru pravu ne pohuli, što se ne hće u lance vezati, To se zbježa u ove planine da ginemo i krv prolivamo, da junački
Ti izdao prijed i poslijed, obrljao obraz pred svijetom, pohulio vjeru prađedovsku, zarobio sebe u tuđina! Što se hvališ gradom i gospodstvom — svi gradovi što su do nas turski, jesam li
Ja bih, braćo, s opšteg dogovora da glavare braće isturčene dozovemo na opštemu skupu, da im damo vjeru do rastanka, eja bi se kako obratili i krvavi plamen ugasili.
SERDAR JANKO Hajd, vladiko, i to obidimo, ma zaludu, nȁ ti božju vjeru! Što se crnim zadoji đavolom, obešta se njemu dovijeka.
Stižê đecu roditeljska kletva! Staniša je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junačko pleme Crnojevo; obukâ se u vjeru krvničku i bracke je krvi ožednio. Grdne treske povrh Lješkopolja!
Staniša je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junačko pleme Crnojevo; obukâ se u vjeru krvničku i bracke je krvi ožednio. Grdne treske povrh Lješkopolja!
dvije porodice, Velestovce i Turke ćeklićke, pa Bajice i bratstvo Aliće, — da radimo da ih pomirimo al' od mira vjeru uhvatimo. Ja ću prvi poći pred kumama, ja za glave bratsko mito dati.
Da, nijesu ni krivi toliko; premami ih nevjera na vjeru, ulovi ih u mrežu đavolju. Što je čovjek? Kâ slabo živinče! Pogledaju se Turci ispod očih.
— Goniš kamen badava uz goru. — Staro drvo slomi, ne ispravi. — I zvjerad su isto kao ljudi, rod svakoji svoju vjeru ima; za kokošku i orla ne pitam, no što strepi laf od guske, kaži! KNEZ ROGAN Ja se ovoj i čudim raboti!
No primajte vjeru prađedovsku, da branimo obraz otačastva. Ćud lisičja ne treba kurjaku! Što jastrebu oće naočali? No lomite munar i
MUSTAJ-KADIJA Što zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate! Kakva jaja, poste i badnjake vi na pravu vjeru tovarite? Rad noći se zublje uvijaju, ali što će u sunčane zrake? Allah, more, mudra razgovora!
Krst i nekrst sve im je na usta; snijevaju što biti ne može. Bogu šućur, dvjesti su godinah otkâ paći vjeru prihvatismo, izmećari dinu postadosmo. Ćabo sveta, nema u nas hile!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On se odlikovao u više bojeva a najviše u boju na Morači (1819). Taki su nam sačuvali vjeru i Srpstvo! „Da mu iziđemo na susret!“ rekoše neki mlađi od glavara, te se odvojiše i odoše pred manastir.
“ viknu Otaš. „A jeste li tu Ozrinići?“ povrni onaj prvi. „Što bi te zapadoste? Nemojte nas pobiti na vjeru!“ Smijući se, pomiješaše se. Pošto se ižljubiše posjedaše. „A što vama šće da pucate?“ „Vaistinu nehotice.
Ostali... jadi ih znali svijeh... I ove znam, jer smo negdje onomlani hvatali vjeru š njima pa dohodiše na sastanak u Rudine“, nastavi Spasoje šapatom. „Mir!“ breknu lagano stari.
“ „Ha ko je Njeguš!“ „Udri za krst časni!“ povikaše Crnogorci, gađajući iz malijeh pušaka. „Ha za Mu’ameda i za vjeru tursku!“ viknuše Turci gađajući onamo gdje je dimilo iza busija. Marko prvi iskoči na drum, s jataganom u ruci.
— s česa bjehu uprav nemilosrdni prema svojim zemljacima, osobito prema seljanima koji bi pristajali uz novu vjeru — Janovi preci u ostalome ne bjehu zulumćari kao veći dio ondašnje vlastele, no dosta čovječni.
„Pa i bez toga, ti lijepo znaš, da se djevojke i ne pitaju!“ „A da serdar, što on veli?“ „Serdar neće da pogazi vjeru.“ „A da ko smeta, onda?“ zapita medik začuđen. „Mi, brastvenici!“ odgovori mladić.
ne kuni nas!“ viknuše mnogi, jedan za drugijem. „Prokleti smo i bez toga“. „A da što pogaziste vjeru, gubala vas!“ „Nesreća, Gospodaru, zli udes!“ odgovori jedan ponajstariji između njih.
Mislio si valjda: e Bajice su mrtvice; mi i naša stoka možemo harati po njihovu! Sad smo vjeru uhvatili, a to je Bajicama dobar izgovor da se po ušima pokriju, da tijem prikriju svoj strah!...
“ zapita Vladika. „A đevojka kao vila!“ odgovori đakon. „Grehota!... Pa šta bi?“ „Bogme, serdar bi održao vjeru, ali brastvenici se protive. Rekli su mi u oči: nećemo!... Đevojka bi, iako preko volje, poslušala oca.
“ „A da, gubala ga bratska ljubav!“ poče serdar ljutito. Ja šćah da unesrećim svoje dijete, samo da vjeru ne pogazim, a on, brat rođeni Radojev... Ama neće, božija mu vjera!“ „A taj sin mu, malo je bolji, vele, od Kićuna.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Poturči se jedan obijesan Vlah, a počne većma jade Hrišćanima zadavati no doklen je bio u svoju prvu pravu vjeru. Nakom neko doba srete se na putu odža i pop, i dadu se u razgovor.
kao rugajući se i sileći se reče mu: „Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu Tursku vjeru, i Turske mi vjere, takoga junaka u naše selo danas nema, niti je od kad ja znam bilo.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Sećaš li se onoga iz Svetoga pisma: dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah... Jest, valjao je nekad ovaj đida, odužio se, ali ga zadesi jedna samo nesreća: ne umre na vreme.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
žara, vrijednost odistinskog i presudnost koje on pridaje svojoj metafizičkoj preokupaciji, isključuju svaku zlu vjeru i svaku natruhu kakve strane primisli.
sad u jedno sad u sasvim suprotno, ne nosimo li, ovi isti mi, prema istim stvarima skroz nejednaku i nepostojanu vjeru?
Zar ostati pri samom hljebu zanata? Čemu drugome pribjeći? Što drugo iznaći, u poodmaklim godinama, u zamjenu za onu vjeru koju smo izgubili? — Pa... Ako to umre, valjda već život nanese nešto drugo!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Jednom će on njoj: — Vala, posestrimo, ja bih te nešto molio, ako mi daš vjeru da o tome nećeš nikome ništa kazati. — Tvrđa vjera od kamena, pobro, kazuj slobodno.
On je dobar i pošten čovjek, pa sam se s njime pobratila, te me je on, pošto sam mu zadala božju vjeru da neću nikome kazati, zamolio da pilav okrenem tako da prsten dođe preda te.
— Dobro je, nego sada da i meni vjeru zadaš da ćeš šutiti, pa ću ti nešto kazati, a bezbeli ćeš i ti sa mnom srećna ostati.
Ja sam to i tražila! Jazavac će opet: — Nemoj tako, moja lijo! Znaš kako smo uhvatili vjeru da jedan drugom u nevolji pomožemo; pokaži mi i tvoju koju vještinu, da ako mi pomože.
Ujutru rano dođe lovac, i vidi đe drži jazavac lisicu, pa poviče: — Drži, jazo sokole! Lovačku ti vjeru dajem, tebe ću osloboditi! Dotrča lovac, te lisicu ubi puškom, a jazavca oprosti gvožđa i pusti ga na slobodu.
dozove jednoga kneza, valjana i pametna čovjeka, govoreći mu da bi pošao k crnogorskome vladici ne bi li kako mir ili vjeru od mira prihvatio; a ako ne bi ništa mogao učiniti, ono da vidi koliko ima vojske i đe se najviše nalazi.
I KUSOV Poturči se jedan obijesan Vlah, a počne većma jade hrišćanima zadavati no doklen je bio u svoju prvu pravu vjeru. Pakom neko doba srete se na putu hodža i pop, i dadu se u razgovor.
kao rugajući se i sileći se reče mu: — Bogu vala, pope, evo otpade od vas jedan valjatan junak i odabra našu tursku vjeru i, turske mu vjere, takoga junaka u naše selo danas nema, niti je otkad ja znam bilo.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Neka pusta ostanu, a ja nijesam budala; hoću da carujem a ne robujem, izabrao sam carsku, jaku vjeru. — Bogdana, čuješ li, ne zbori više, Turčin sam i već turski sin, la ilj-Alah, Alahu ećber!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
No svagda će (vjeru dajem!), kad me ćud namane, Moj pomisal u te vaše doletati strane: Vas vrliti nevidimo, i četu ostalu, Suštu ljupkost
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
se gore do mlinâ, pa se pred mrak vrati: — Još, veli, nije došô zeman za krst časni krvcu prolivati, za 'Ristovu vjeru umrijeti. Dones'-de, Mićane, još jedan ardović! Drugog dana jope' štuc na rame.
Za mnom, ko se časnim krstom krsti i čiji su stari na Kosovu kosti ostavili za vjeru i otečestvo! — vičem ja kô ris, a obuzelo me nekakvo snažno drktanje i ognjevit merak, te od velike sile poče ođeća na
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ranije dolažaše on u dućan ispustan, bez brige, svome gospodaru. Otac uzimaše što mu bijaše potreba na vjeru, bez knjižice, bez ičega, kao i ostali pošteni seljaci, i plaćaše pod zimu onoliko koliko gospodar nalažaše da je pravo;
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ko izdao, braćo, te junake, ne predavâ punje ni proskure, nego pasju vjeru vjerovao! Krvlju mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju đecu na nj pečenu io!
“ I tu božju vjeru zadadoše da nijedan ljubi ne dokaže. Utom ih je noćca zastanula, otidoše u bijele dvore, večeraše gospodsku večeru,
Al' da vidiš čuda velikoga! Kralj Vukašin vjeru pogazio, te on prvi svojoj ljubi kaza: „Da se čuvaš, moja vjerna ljubo!
I Uglješa vjeru pogazio, i on kaza svojoj vjernoj ljubi: „Ne prevar' se, vjerna moja ljubo! Nemoj sjutra na Bojanu doći, ni donijet
Mladi Gojko vjeru ne pogazi, i on svojoj ljubi ne dokaza. Kad ujutro jutro osvanulo, poraniše tri Mrljavčevića, otidoše na grad na
nećeš da me pustiš dvoru bijelome: tvrda ću ti jamca ostaviti, tvrda jamca — boga istinoga, drugog jamca — božu vjeru tvrdu, kako ću ti otkup donijeti“. I ti, bane, povjerova mene, i pušti me dvoru bijelome, očevini i toj postojbini.
On ne smjede poći u Kosovo za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti“. Pak poćera konja na kapiju. Al' eto ti starog Jug-Bogdana i za njime sedam Jugovića; sve je sedam ustavljala
Idem, sejo, u Kosovo ravno za krst časni krvcu proljevati i za vjeru s braćom umrijeti“. Pak proćera konja na kapiju. Kad to viđe carica Milica, ona pade na kamen studeni, ona pade, pak se
vjera ne ubila, ja nevjera nikad bio nisam, nit' sam bio, niti ću kad biti, nego sjutra mislim u Kosovu za rišćansku vjeru poginuti! Nevjera ti sjedi uz koljeno, ispod skuta pije ladno vino: a prokleti Vuče Brankoviću!
No mi pruži desnu tvoju ruku, i zadaj mi božu vjeru tvrdu za Maksima, za tvojega sina, da Maksimu žao ne učiniš, na veselju đe ga sad poturaš, od mene ti boža vjera
Nema kmeta ni dobra junaka ja koji će tome kmetovati, el su bile ruke ufatili, i zadali božu vjeru tvrdu da mu dara nitko ne dijeli, no još Ivan da ga podaruje. Ne mogoše braća da kmetuju, el se jednom utvrdilo bilo.
stigla te nevjera! Nijesmo li vjeru učinili da mi dara nitko ne dijeli? A sad ste se tome prisjetili! Kad si mučan i kad si nevjeran, more, ću ti dara