Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Čovek-putnik prepoznaje glog pored druma, i raduje mu se: Osamljeno drvce cvililo je na vjetru kao da to neko već odavno tiho i uzaludno tuguje. Seljak se prenu i zastade.
Milićević, Vuk - Bespuće
Sprovod se lijeno vukao kroz selo, zastajući da se odmore ljudi koji nose lijes; povijala se pohabana crkvena litija na vjetru i zanosila nosača; sitno i žalobno zvonila dva zvonca u dječjim rukama; isprekidano i lomno miješala se zvona sa
On gleda pored sebe nju, u lakoj, plavičastoj haljini, sa vrpcama koje se lepršaju na vjetru, sa širokim slamnatim florentinskim šeširom, na jakoj bujnoj, zlatunjavoj kosi; lice duguljasto sa finom bijelom puti
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
pogledaš sa vrha gore vidiš u dolji — treperi more, bijele se jedra sjajna ko dan, to plovi Mačor kapetan; vije na vjetru zastavu ratnu, po svijetu traži ribicu zlatnu.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Bolje se pokliznuti nogom nego jezikom. — Da se riječi kupuju, manje bi ih bilo. — Prazna tikva na vjetru svira. — Lajavoj seki celini rijetki. — Pas koji laje ne ujeda. — Tko mnogo drobi, malo vredi.
Svaki Marko radi naopako, A naš Marko zlo i naopako. Svakom vjetru jedra ne otvaraj. Sve izgubi, a poštenje čuvaj, Jera blaga nad poštenje nema.
Klasovi kô vlakovi, a snopovi kô popovi, te ti dio stogove kô carske dvorove! Na suncu je vro i na vjetru je vio, te ti nasuo ambare kô careve kule i kasare!
DAROVE 1 Evo poznaje mlada kuma svoga liepim darom, košuljom usnivanom, nevezenom, pripletenom i sastavljenom, na vjetru bi poletila, (kad bi vjetar rušio krovove i čupao drveće iz korena), jedva se vide žice: rubina je svilom tkana,
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— pozdravi ga djevojka, pričinivši se da je prečula njegove pošljednje riječi. Poslije toga dana, u suncu, na vjetru, na kiši, vrzao se oko nje. Neprestano je traži, ne pušta je s oka ni kada je s drugim u društvu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Tu sam, kad sam dijete bio, lovio rake! — misli gledajući ogoljene, prozeble vrbe, što na vjetru nad rijekom drhte...
— reče kao za se. — Blago tebi! — odgovori doktor, osjetivši kako se Ivo uza nj skuplja. — Zaspao bih ovako na vjetru, u šumu. — A ja neću do zore zaspati. Pušiću. Ma 'ajde — odluči se najposlije doktor.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Tako je dobijena solidna građevina koja bi mogla odoljeti vjetru, kiši, i svakoj drugoj nepogodi čak da se nalazila i na otvorenom polju.