Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
), sipi toplo mlivo dana i noći ispod dosadnog vječitog žrvnja, a u meni nikako da iščili i ostari sjećanje na jedan sjenovit bogat tavan pun tišine, prepun iznenađenja, krcat
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
(Uvati je za ruku.) Čujte, angelska gospodična, glas vašeg vječitog roba: Ja vas smertno ljubim! JELICA: Ah, Gott! Welche Entzückung!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zamislite samo: to ukleto gibanje, taj robijaški lanac vječitog kretanja koji čovjek vuče za sobom i kome svaki novi dan nadodaje po jednu kariku.
A taj kompleks ispada prema vani u vidu one stalne ispršenosti, onog vječitog stanja „pripravnosti“ , one preventivne samoobrane o kojima si imao prilike da se uvjeriš.
Mora da je užasna ona saharska pustoš koja od te jedne jedine misli, od vječitog nošenja tog monokorda u sebi, caruje u takvim sprženim dušama. Zazirem od ljudi koji nikad ne misle protivno sebi.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Jovanče se lagano ispravi i bojažljivo poče da kruži raspršenim snopom svjetlosti po zidovima. Pred njima se iz vječitog mraka pokazivala ovisoka podzemna dvorana sa čijeg su stropa visile debele kamene svijeće.