Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
bi Bakonja i stigao na vrijeme da sluša odgovore đakona, to njemu bijaše sasvijem kao turski, toliko je mogao razumjeti. Gvardijana bi zamijenio fra-Duvalo, te ispitivao đake, ili bi naredio Čimavici da ih preslišava.
Kad prispje vrijeme berbi, svi se iz manastira raziđoše preko vode, osim gvardijana, Škorance i Balegana. Bakonja osta četiri nedjelje sa stricem u vinogradima, i svijem seljacima omilje i njegovo se ime
Pošto posrkaše kavu, Balegan otvori vrata. Prvi pristupi đakon Čimavica, te cjeliva gvardijana u ruku, rekavši: — Na zdravlje vam mlado lito. Daj bože da i’ mnogo doživite!
Za njim priđoše đačići: Mačak, Bujas, Lis i Bakonja. Svaki primi po pletu od gvardijana. Za njima Balegan, i on primi dukat. Za kuvarom čestitaše: mlinar Boban, kovač Trtak, konjušar Stipan, pak vozari Beljan
U zdravlje našeg pripoštovanog oca gvardijana i sviju redovnika, koji su ovdi i koji nisu ovdi, i svega puka kršćanskog i njegovog poglavice, svetog oca pape! Živili!
A brodiće bješe odnijela voda. — Sve sam čuja i razabrâ, sve... i za crkvu i za gvardijana! — reče Srdar izlazeći s nategom. — Ja ne mogu više! Dobro će biti, ako i ja ne platim glavom. Iđem odma da legnem.
Čineći to govoraše nješto talijanski fratrima, koji s velikom mukom obrnuše gvardijana potrbuške i svukoše mu gaće. Da je ko rekao Bakonji da će se toga crnoga dana još čemu moći začuditi, Bakonja to ne bi
— Ajde, moje dite, popi malo kavice, pa otiđi u crkvu, da poljubiš gvardijana u ruku, pa se odma vrati. Ako te fra-Bare (Vrtirep), ili stric, ili koji drugi misnik bude ustavljâ, reci im da sam i’
Bakonja pobježe, jer ču iza sebe glas strica Čagljine. Opijelo se brzo svrši, pa fratri obniješe gvardijana tri puta oko crkve i uniješe ga u groblje, gdje Naćvar poče „rič“. Bakonja ču samo početak, tj.
Poslije jutrenje bio je u trpezariji zbor radi izbora novoga gvardijana. Izbor je bio pismenijem glasanjem. Kad skupiše cedulje i pročitaše, a to „žrebija“ pade na fra-Brnu.
Nije moguće opisati „karabulinu“ koja zavladaše ušljed toga otkrića. Svi izgubiše svijest. Novoga gvardijana odmah zabolje trbuh, a Duvala spopade sipnja, te obojica legoše. Provincijal, Žvalonja, Lis i svi ostali gotovo pobjegoše.
I manastirci se, malo-pomalo, navikoše na nastranosti novoga gvardijana, ali njegova nemarnost prema uobičajenom redu i prema općim poslovima kao da prijeđe na sve njih, upravo kao da ih
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
i posetio kloster, čuo bi i posle ponoći još vrlo živ razgovor iz refektorija, i dosta smeha, verovatno na pošalice gvardijana koji je bio poznat kao duhovit čovek. U Juden-sokaku, naprotiv, vladao je stalno šuman život.