Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
(Tek, katkad bi me podišla pomisao: ne vrijedi li to strahovanje koliko i sam stid?) Ivan ga je nazvao Glavonjom. Nisam mu to zamjerio; ograničio sam se da ga ja tako ne nazivam. (Pomišljao sam: možda to čini iz ljubomore.
) I sve bi, vjerovatno, na tome i ostalo, da Ivan nije nabacio: — Izgleda da je tebi teško nazvati ga Glavonjom. Sažaljevaš ga. — Nije istina! — reagovao sam i odveć žustro. — A zašto onda nemaš kuraže da ga tako nazoveš?
I zbilja: više nisam mogao mirne savjesti ni nazivati ni ne nazivati Petra Glavonjom! Ma kako postupio, to nije više bilo iz spontane pobude već u oba slučaja zato da bih trećem nešto dokazao ili
A kako je ta netrpeljivost (već tada!) išla do samog praga manijakalnosti, moja je unutrašnja grižnja zbog „slučaja s Glavonjom” daleko premašala razumne granice. To što se konkretno radilo o tričariji nije mijenjalo ništa na stvari.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Mislim, muči se mladić s časovima i sa onim glavonjom gospa Manjinim, kad tamo... Kako-tako Pavle ide u Pariz... Mi ga svi od srca žalili kad je jedini od svojih drugova