Matavulj, Simo - USKOK JANKO
U ćeliji bješe mračno. Starac se sagnuo, dohvatio glavnju sa ognjišta pa propirio te zapalio voštanicu. Bijaše to visok čovjek, sijede brade do pasa, okošt ali ne suh.
On posluša još malo, pa kad po disanju poznade da i ženske spavaju, on lagano pođe do ognjišta, propiri glavnju i zapali svijeću, uze sa oružnice trubicu hartije, pa je metnu pod pazuh, dohvati jedan stočić i opet lagano vrnu se u
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
ajme! u-ju! jo!... Stipane, Stipane, nemoj dite!... — Ne bojte se, vratre, ništa bit neće — reče Kljako propirujući glavnju. — Nen bonjimo sen min ti’ prinkovođana, tin onružani denlija! — veli Šunda.