Upotreba reči glasina u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Kroza žamor koji nasta njeka glasina jasno reče: — Valaj, bio zdrav, ili bolestan, bez njega se može i sad i posad! Tako mu se pozdravi, vladiko!

Žagor je dopirao iz dvornice i trpezarije; odjednom kroza žagor prodrije glasina ostroškog igumana. Janko ču gdje viče: „Nije tako, bratanoviću moj svijetli!... bog zlo zaboravio.

Radičević, Branko - PESME

sve bliže i bliže, Već gomila do meneka stiže, Već zamanu crni kaluđere, Jegožetom da me odadere, — Buka, psovka, glasina, jegože, Sve to beše još pomozi Bože, Al' te veđe, i te strašne oči — Sav se zgrozi pa u jamu skoči: Ao muze,

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HUSO: Hasanaga? SULjO: Isti Hasanaga! Pocrvenio, zapenio, pa mu od besa i ona glasina došla nekako piskava. Evo ovako se ustobočio, lud, kad ti kažem, pa prosto vrišti: „Žensko!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Pod tuđim imenom je tamo stanovao... Prolomi se glasina baba-Magde: „Tu li si, gnusni kazanovo, U bekstvu pune tri dekade!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pa grmi tako Jaćim: „Zdravo! Zdravo! Zdravo! Zdravo!“, najviše se njegova glasina čuje i razleže, i već ne dopušta nikome da bi prvi ugledao tablu gde stoji označeno koje bratstvo i koja je župa na

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Da je ta glasina imala osnova, dobio bih u naknadu veliku svotu novca koji sam potrošio na izgradnju tog tornja. Naprotiv, u interesu

Još bih dodao, povodom glasina koje su stigle do mene, da se gospodin Morgan (J. Pierpont Morgan) nije interesovao za mene iz poslovnih razloga, već

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Razbio ti se san. Eto tebi tvog Simendaša. — Simendašu! Postragijo stara! — ču se gromovita glasina oca Sopronije. — O, majko moja! O, sveti moj oče!

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

“ Udahnu, njegova surova glasina grunu svom silinom. Bes mu se razli po licu. Telo mu se nape kao struna na luku. „Otišao je onim beslovesnim

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

fama) — glas, glasina (personifikovano) FARO-BANKA (nem. Faro, Pharo ili Pharao) — hazardna igra kartama gde jedan »drži banku« a igrači

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

! — prestrašeno đipi Mačak. — Ehej vi tamo, dižite uvis ovu dimčinu! — zakreketa nekakva ljutita staračka glasina. Još se dječaci i ne snađoše od čuda, kad iz dimne zavjese ispade poljar, pocrvenio, suznih očiju i razvika se: —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti