Upotreba reči glasinom u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

On ubija želje, sužuje misli, zatvara oči, zaglušuje svojom glasinom sve što se oko njega čuje, zbiva, glasno živi i ori. On klikće kad opaža u njemu pustoš gdje se širi, nade gdje se lome.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kaže mi Ćirjak, da ga i ja tako zovem, zagrmi odozgo sa skele svojom dubokom glasinom: „Hajde, Matej, ženu jednu ovde naslikaj“.

i što sam već izdao naređenja da se nikakav šum sa naše strane ne čuje, inače bih pozvao Đurđevića, onu ludovinu sa glasinom kao iz kace, i rekao mu šta će da im odgovori. Kad bi taj riknuo, zaglunuo bi one serce dole.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti