Sremac, Stevan - PROZA
pa se smrklo dok si ih pokupio? A? — Bole me noga. — A što te bole? Da te nije počem udario »šlog«? A, golube? — Nije. — A koliko ti je, kućo moja, godina? — zapita tonom na koji se moralo odgovarati. — Trinaest!
Kostić, Laza - PESME
Al' ne ljubi, moj golube, filišćanske tolke ljube, — jača ljubav neg omraz! Al' I otkud u tih grudi' gde muževom otrov sudi, za žene im tolka
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
»Stanko«, veli i smeje se. »Znaš da je subota; biće ćurana kao pleve. Trkni časkom, moj golube... pipaj samo za trticu. Neka bude kao tvoj nos, pa dosta! ...« Popovi se smeju svi, a ja, u zabuni, krijem nos rukom.
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
JEVREM: Ama, za druge govori. MLADEN: A jest, bio je i gospodin Sreta učitelj odjutros. SEKULIĆ: Dobro, dobro, učo, golube moj, ti i inače gučeš u mojoj fioci! JEVREM: Kako guče u fioci? SEKULIĆ: Četiri tužbe, razumeš li, četiri tužbe!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
U snu koji je momak usnio, i kazuje ga Cveti, njih dvoje se promeću u golube i, u ljubavnome zanosu, padaju dole u livade, u često opevane kosovske donje livade: Malo zaspa, Cveto, san ti
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Prilaze stari, mladi Da humku poljube I majka j’ ljubi mirno — Hvala ti, golube! »Vijenac« 1887. ČOVEČJE SRCE (Od A. Šelsa) Oj, srce, srce, ti čudni stvore!
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Pesmo moja, već si na poletu, Pozdravi mi sve na ovom svetu, Pozdravi mi slavlje i golube, I sva srca, što se silno ljube. XLVIII Noć je tija, — mesečina sija, Hajde, luče, da brojimo zvezde.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
možda, tuge majčine; Izvezen onim crnim slovima, Svedokom mrtvim žive žalosti — Što je za ćerkom majka oseća, Idi, golube! — I jastrebu bih tako tepala — Izved’ mi duše mila glasnika! Što stojiš?... Idi!...
Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE
A ja samo biram. (Tobož vadi iz rešeta jedno lice.) „'Ajde, golube, najpre tebe!” Stegnem ga za vrat, a on samo kmekne kao jare. Mora da prizna, iako mu se ne priznaje.
— „Jesi li ti sumnjivo lice?” — „Jesam, gospodine, kako da nisam!” — „Tako te hoću, golube mog!” pa otrčim odmah na telegraf. (Pokret kao da kuca u taster.) „Gospodinu Ministru unutrašnjih dela.
Zastane spazivši ga i posmatra ga): Je l' to taj? A? To si ti, je li, golube moj? Dakle, ti si? A izabrao si ovuda, kroz moj srez, a? E, moj sinko, mali si ti da meni promakneš!
(Opet gleda Đoku.) Dakle, ti si to, golube moj, a! (Vići.) Priznaje li? VIĆA: Priznaje! ĐOKA: Ne priznajem ja ništa! KAPETAN: Ćut'! Reč da nisi kazao!
KAPETAN: Aha! Aha! Tu smo! Nagazili smo na žulj! (Dočepa zvonce i zvoni.) Tu smo, dakle, golube, pipnuli smo tamo gde boli! (Pojavi se Josa na vratima.) Ima li još koga tu? JOSA: Aleksa!