Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— „Majdanci, na skup!“ Skupiše se. Ja uzja' ata i zavitla' sabljetinom: — „Simeun Pejić Rudar, đak od manastira Gomjenice!“ — pa obodo' đogu niz Kotare ravne. — Mićane, natoči mi jednu, post joj njezin, da razbijem stare derte!
— A tebe nije poslô mutesarip banjalučki, već glavom Partenija Davidović Delić, iguman od namastira Gomjenice. — I Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice! — dodade Simeun, a oči mu sijevnuše kô u katila.
— I Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice! — dodade Simeun, a oči mu sijevnuše kô u katila. Zadrkta' ja od glave do pete.
Iznad oltara prema vatri ukaza se Sopronija Luburić Knežololjac, proiguman od namastira Gomjenice i Simeun Pejić Rudar đak od namastira Gomjenice.
vatri ukaza se Sopronija Luburić Knežololjac, proiguman od namastira Gomjenice i Simeun Pejić Rudar đak od namastira Gomjenice.
— a drugi će, pod Asan-begom Čekom, krenuti sa Sane uz Kozicu, pa će prijeći na Tominom Mostu preko Gomjenice i udariti na namastir.
Izišli ja, pokojni Partenija i Isaija u avliju, pa 'odamo i jednako pogledamo u Gomjenice i osluškujemo. — Šta ćemo, braćo? Da bježimo? — uzvrati se Isaija. — Šta ti veliš, Simeune?
Kod mlina neko povika: — Stoj! Ko je? — Vojvoda Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice i njegova ordija — javi po komandi barjaktar. — A ko ste vi? — Ne pitaj, već udri!
Dijelim mejdan. — Aman, zar se tako dijeli mejdan? — 'Vako dijeli mejdan Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice, ako nijesi počem znao. On drukčije ne zna. Ubi ga, Asan-beže, posijeci, on drukčije ne umije.