Upotreba reči gorčinom u književnim delima


Afrika

Smejali su se glasno od sveg srca. N. ih pogleda mrko i laganim glasom koji se punio gorčinom, srdžbom i preziranjem, kao kakvim elektricitetom, govorio im je, ne dižući još bose noge — strašne noge — na postelju:

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Je l' te... je l' te? (Pogleda ih, ali oni ne dižu pogled. Sa gorčinom i bolom.) O, koliko mnogo nevaljalstva, a koliko malo hrabrosti; zar niko, niko zar ne sme da kaže: je li to istina, je

Matavulj, Simo - USKOK

prema kojima priroda njihova kraja vazda, i velike nacije, koje im, u času nevolje, laskahu, postupahu maćinski, s gorčinom u duši, ali s neslomljenim pouzdanjem u sebe, stupaju naprijed.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

odlično uočava pomerenu, nedoličnu situaciju, humoristički reprezentativan gest, iščašenu reč, da se sa kultivisanom gorčinom baci na svaki detalj kroz koji se može nazreti jedan stil, jedan poredak vrednosti.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

broj vrlo zanimljivih pripovedaka, u kojima ili psihološki analizuje nevrasteničarsku dušu modernog čoveka ili sa gorčinom slika srpsko građansko društvo u Ugarskoj.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Kao da me nečija ruka uhvati za srce i steže ga jako, pa ga onda opusti te da se što više raširi i razlije gorčinom. — Što pitaš? — odgovorih turobno. — Pa da znam, sinko! — Kad budem svršio, znaćeš. — Ta ne ljuti se odmah.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

zapita Ljubica uzbuđenim uzdrhtalim glasom. — Eh, Savet!... odgovori Velja sa nekom gorčinom u glasu. Teško nama! Oduzeli su nam i taj jedini zaklon: da nam je bar hleb obezbeđen, kad radimo posao valjano.

Stanković, Borisav - JOVČA

JOVČA (u izgovoru njenom oseća bol njen, i u bolu neki veliki, nem, gorak prekor njemu): »Ništa«? (S gorčinom): Vidim ja, vidim.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Ko će prvi ugasiti leto? Ko sme? Kuda vodi trulo lišće — taj bakarni most? KUDA POTONU PEK Gorčinom zar već obuzet? Beznađe ti je dno? (O otkud nađe baš sve to Što upokojava svet?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Drugi, tankoćutniji, ne trudi se da mu razbudi interesiranje, ne izvještačuje živahnost. Govori lijeno, s malom gorčinom; nastoji da stvarima oduzme nešto od njihove životne punoće, da sve pospe pepelom skepse.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

„Šta, zar da me plakat’ vide!“ Junak suzu zna da svlada. Savlada je usred jada. Svom gorčinom kroz svet ide, Nosi svoje neizvide, Ume živet’ i bez nada.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Smejali su se glasno od sveg srca. N. ih pogleda mrko i laganim glasom koji se punio gorčinom, srdžbom i preziranjem, kao kakvim elektricitetom, govorio im je, ne dižući još bose noge — strašne noge — na postelju:

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Rekao sam joj da je moja porodica pod Austrijancima. „Ah, Boš, Boš!“ — pominjala je sa izvesnom gorčinom ovo ime, kako su to Francuzi zvali Nemce. Malo posle pozdravio sam je i vratio se u salon. Bilo je veselo.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

marta 1846, ponovo u Serpskom narodnom listu, sa gorčinom se žalio u jednom člančiću što se među strancima tako malo, i tako pogrešno, zna o junaku njegove pesme.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Najfinije senzacije, koliko god da su lirski prozračne, u sećanju su osenčene gorčinom: imago oca-žrtve lebdi u ovoj kao i u narednim Kišovim knjigama.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Ona, kupajući se u suzama, okrenu glavu od njega: — Oh, bre, sinko! — Što me živoga oplakuješ? — I nastavi s gorčinom: — Čuj! Ako ne prestaneš, sutra odoh i nikad više nećeš me čuti... — Ne, čedo!... — poče ona preneražena. On ode.

I, s neiskazanim bolom, gorčinom, koja mu je palila grlo, išla na nos, mislio je kako i sada, na poslednjem možda rastanku, mora da je prema njoj strog,

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

je jedva pamtila, možda samo uobražavala da pamti što je pamtila, ali se kapriciozno dete, zagledano u svoju tačku, s gorčinom stalno okretalo grobu majčinu.

Petrović, Rastko - PESME

Ali, zaista, dosta sam plako. Rastužujuća je zora, Svaki mesec je grozan, gorčinom sunca gore. Opojnim obamrlostima, ljubav, nadmela me opora. O, nek raspukne se ova već lađa! o, neka odem u more!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti