Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Ja ni od koga ne uzimam ništa... Nego već... — Ponesi, ponesi deci, gospodine! — graknuše ostali. — Deca su, neka im zaslade kavu...
— Nećete vi na mojoj slavi po pola čaše! — Ehe, Dašo, i ovamo i ovamo — graknuše ostali gosti, opazivši da se vino doslužuje. — I mi nismo po pola ljudi... Gle ti njega!
A tri dana držaste ono bdenije, a? Nego neka, dede još po jednu! — i opet se kucnu. Svi digoše čaše, kucnuše se i graknuše: — Hajd ovu u zdravlje kapetanovo! Hajd u zdravlje kapetanovo... Nazdravide, pop-Pero!
— De ti, Ivo! Ti umeš bolje. — Jok, jok — nećka se Ivo — ti, pope, bolje umeš. Na tebe je red. Svi graknuše: — Pop Pera!... Pop Pera!... Dela, pope!... Diže se pop Pero i nazdravi zaista lepu zdravicu u zdravlje kapetanovo.
« opali ih. — Živio Đuko! — graknuše gosti. — Hajd ovu u zdravlje Đukino! — reče kapetan prišav stolu i uzevši ponajveću čašu.
— Pa nećeš ti to njemu davati, nego samo da čuva; ovo je samo vorme radi, tek onako... — Neće, neće — graknuše oni. — Ko? Zar gazda Milun spao na njegovu paru! Bože sačuvaj! To je samo onako napismeno.
— A sutra mu ne gine napojnica — svi ćemo dati... — 'Oćemo, 'oćemo! Šta, zar mi našem Simi da ne damo?! — graknuše svi. — Ali to treba još noćas, dok nije kapetan dokučio pa nam može smetati — veli pop.
— I ne može na noge! — reče čiča Mirko. — Pa da idemo mi njojzi! — reče kmet. — Hajdemo, hajdemo Mirjani! — graknuše mnogi. — Do ručka stići ćemo u Ovčinu! — viču Ćebo i Srdan. — Do mraka možemo se vratiti! — dovikuje Đilas.
Nijedna od onih ne beše ovako duboka i prostrana. — E, ljudi, ovde da kopamo! — reče kmet. — Da kopamo! — graknuše svi. Oni s budacima i motikama okupiše kopati živo. Iskopaše grdnu panjinu na onom mestu, pa kopaj dalje.
— Prvo njegove glave, njegove domaćice... — Uha, čiča-Mirko!... Ne budali!... Nema on još domaćice!... — graknuše svi gosti u smehu. — A jest, bogami! — reče Mirko. — Vidiš, ja se nešto preturih!... Pa imaće, ako nema!
— Jest, jest!... Strahinja je valjan momak!... Strahinja je naš! — graknuše gotovo svi. — A onaj mu dženabet nije dao ni pomenuti!... Pa čovek od teška derta ostavio i kuću i sve, hoće u svet.
U zdravlju, braćo! — završi Purko. — Hoćemo, brate!... Ne beri brigu!... U zdravlju! — graknuše gosti za njim. — Može, može, ja! — ču se međ njima i popov glas. Ele, kmet odista ode s družinom.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Jelica, kao da je prozrela Lazarevu nameru, preblede kao smrt... Stanko se hipnu i preskoči nož... Graknuše sa sviju strana kao da dobiše nov život... Sve živo skoči oko Stanka.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Pop izdiže glavu i pogleda po svjema: — Je li ono teško selu? — Ne daj, bože! — graknuše seljaci. — Ne govori tako, ako boga znaš!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Pa zašt’ da idem? Je l’, zašt’! Ko je od dobra još pobegao? — Da čuvaš selo — graknuše oni u kujni na nj. — Ta otkako je izbušen prvi bunar u ovom selu, ta nije bilo boljeg boktera neg’ što će ga noćas biti!
Matavulj, Simo - USKOK
Pristajete li? — Pristajemo — graknuše svi. — A ti, Janko, šta na to kažeš? — zapita ga knez. Janko, blijed od uzrujanosti, ustade, priđe Mrgudu, uze njegovu
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
A ko bi i mogao kod živoga Milisava?! Ono sve drugo — a veruj bogu — jedva da mu pandur bude. Svi graknuše ka’ iz jednoga grla na nj: »Ti čiča-Milisave, i već niko drugi!« — Phi! Baruština! Vandeja.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
” Graknuše na generala odasvud, iz nizine i sa visine, Zakleti pobornici ćutanja i discipline, I uputiše mu prekore ljutite, ošt
” Opet graknuše oficiri: „Generale, sramota! Ti svoju priču mnogo zamuti i zamota!” „Izdajniče, naseo si tuđinskoj propagandi, Pa
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Beg i đogat pod njim ljosnuše kao da ih grom bješe svalio. „Ha vlasi!“ graknuše Turci smičući vele puške i potekavši naprijed u buljuku... Plotun ih dočeka a drugi im se osu s pleći.
„Niko drugi, do Spasoje Cuca!“ „Ha!“ graknuše u glas domaći, i naperiše uši. „I ja, bogme, rekoh: ’ha’, kad ga viđeh, a i on tako isto. — Što ću!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Šta radite vrapčići moji?“ „Divno se igramo!“ - Ovo je arapska pustinja! „Ovo je pas Džuki!“ „Ja sam lopov Alija!“, graknuše dečica.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
– Uha, gde ti ode! Ne može to! – graknuše nekolicina. – Molim gospodina Borisava da me ne prekida – nastavlja gospar Sima sa puno mirnoga dostojanstva.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— Ih, — graknuše neke — što je brljivo! Neje te ni sram! Pi, kakvo zborenje! Idi si dom! Nesrećo bećarska!... Dom da si ideš!