Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
ono mesto gde je vranac stajao, pa puno sveta oko njega — a sada sve pusto, nigde nikoga, samo pokisle vrane i gavrani grakću i preleću sa bagrema na bagrem.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Za polkovnički bi dali i svoju ženu. Nižu dukate na učkur, a ne čuju kako vrane, na grobljima u Serviji, grakću. Valjda je zatim osetio da vređa Đurđa, u svojoj kući, trže se, pa zapita: a što mu ništa o Trifunu ne pričaju?
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
sav slepljen sa konjem leti prema Halas-Čardi, dok iza njega, u vazduhu ostaje svetla pruga, a u tek iscvetalim bagremima grakću mlade čavke. Njegova glava u crvenom večernjem vazduhu bila je gotovo bela.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— So svjatima u pokoj. Hriste duši rab tvojih... — dopirao je glas sveštenika. A gavrani šestare i grakću. U daljini negde odjekuje potmula topovska paljba, od koje drugi sada ginu i leže isto onako mrtvi...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Vozovi ne idu, a sneg pada. Idem, zatim, kolima do Ilanče, drumom nad kojim grakću vrane, ravnicom mojom, koja je sad pusta i nema kraja.
Pandurović, Sima - PESME
Pri zalasku sunca i zora kad grane, Ostavljen, tužan, u istom je stavu; Jedino crne pohode ga vrane I grakću propast i srušenu slavu.
Bojić, Milutin - PESME
(1916) XXXIII Igra pustim grobljem težak dah bagrenja, A dva stara vrana na crkvenom krovu Grakću kô da mrtve iz grobnice zovu. I ču se gromor kô lomnjava stenja.
Jakšić, Đura - PESME
U noćima smrti strašne Na rame mi tice sleću I zloslutnim grakću glasom: Pakost, zlobu i nesreću — Što zlokobnih Dva’est osam stojim leta, Prezirući, smejući se Pakostima