Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
sav trepereći i uzdižući se na prste i obzirući se oko sebe, da ovo, što će sad biti, možda i sama noć ne čuje, tiho, grobno poče: — Ili, zar, sinko, čedo, Sofke, Sofkice moja, ne veruješ tati?
Ti, ako hoćeš, idi, umiri ga, da legne, zaspi, da mladenci mogu... Ako ne, ja ne mogu ništa više. — Idem! — Tako grobno ču se kako svekrva ubijeno i rešeno odgovori. I zaista, na iznenađenje i užas svih, ona uđe tamo k njemu.
Petković, Vladislav Dis - PESME
SLUTNjA Nebo mutno, izdubljeno, kobno; Dan ubijen pritisnuo boje, Svetlost, oko; i mrtvilo grobno, Mir i strava oko mene stoje. Kroz prirodu, preko drva, ružno Jesen ide; gole grane ćute.
Nastasijević, Momčilo - PESME
I noć je ovo — trnom pretrnem gloga, i dan. I stopa gde prione mi, jara je ozdo, zapahne vrelo pluće. O, grobno li mi smrkava kostima tvojim svanuće. Oh, to je, i subote ovaj bat nedotrulu te razgara.