Matavulj, Simo - USKOK
U tome začu se krckanje šiblja i koraci. Dođoše dva najmlađa što se vraćahu sa straže, a to bjehu: Jole Rakov i Gruban Stijepov, obojica golobradi, stidljivi, kao djevojke; od nespavanja i sustalosti oba bjehu blijeda, lomna.
— Toliko mi ikad zaspao dušmanin — odgovori Jole i smjesta se pruži, pa to učini i Gruban. Bješe, dakle, četa od osam druga, sastavljena iz omladine bratstva kneza Draga, iz svake kuće, osim popove, po jedan.
Kao munja brz dopade Marko Jokašev, te pregrabi Mušovića glavu. Za njim dopade Markiša Stevov, te posječe onoga. Labud, Gruban i Jole, sa isukanijem jataganima, potekoše da će preko utrine ali ih vođ zaustavi, viknuv: — Natrag, luda djeco!
Neka se i to priča! — Usred srca pogodi ga! — reče Labud, koji dotle pregleda Krcuna. Jole i Gruban pregledaše Janka, i reče Jole: — Janko je ranjen u nogu, a onesviješćen je.
— Jest! — potvrdi Markiša i sjede. — Ja posjekoh drugoga, ti trećega, Pero Purov četvrtoga? — Tako je! — I Gruban i Jole pokazaše se baš dobro? — Pokazaše! — I Krcun se zamijeni, i mi osvetimo Miluna kako valja? — Sve je tako!
Rana je srastala, Janko je slatko jeo, spavao i pridizao se, a ispiranje naučio bješe Gruban Stijepov. Sjutradan po odlasku medikovu, dođe sa Stanjevića đak Obrad, sa pozdravom od vladike i sa porukom da će on
Kao što vidjesmo, Stijepo Mrkov bješe nastojnik, a njegova sva četiri sina: Gruban, Šćepan, Ivan i Mišo argatovahu. Svi se Janku obradovaše, ali se u sebi čuđahu videći ga blijeda, utonulih i
Naći ćeš me u kući. Gruban otide svojoj kući, a Janko kneževoj. Odmah se uputi ka pregratku, gdje bjehu ženske haljine, nađe jednu opregljaču,
Ako ti nije zgoda, a ti odredi dan i mjesto...“ Tako, tako, Grubane moj, sve uradi! Gruban, koji bješe preblijedio, zausti nješto, ali mu Janko dade znak da ne govori i dodade: — U povratku nikome ni riječi ne
Kad se probudio, pred večernju, a to Gruban Stijepov sjedi na klupi pred kućom. — Zar se ti već vratio? — zapita. — Ovoga časa. — A šta bi?
Napisao sam dvije knjige: jednu vladici, a drugu Savu Markovu; ovdje su za pojasom. — Ne dao bog! — reče Stijepo, a Gruban skrenu glavu na stranu. Ne prođe mnogo i ugledaše tri čovjeka od Krsca. Oni stadoše na puškomet.
Ne prođe mnogo i ugledaše tri čovjeka od Krsca. Oni stadoše na puškomet. Stijepo i Gruban uputiše se k njima, a dvojica od onijeh pođoše u susret.