Upotreba reči grčilo u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Celo se lice grčilo i treslo, a usta, jezivo, drhtala. Neki strašan plač pratio je tu drhtavicu glave i lica. A svaki put se činilo da je

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ćutali su. Njegovo ukočeno lice grčilo se uvek u onoj užasnoj napetosti i jadu. Disao je teško, ubrzano, kao da se s najvećom mukom penje uvis, drhtao je od

Krakov, Stanislav - KRILA

Ukazaše se maljave grudi po sredini probijene. Crna krv se lila po maljama i belome mesu. Lice se grčilo od bolova. — Du—šane... ubiše... decu... decu moju... Dušan je klečao, i gledao sa užasom u belo meso i krv po njemu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Oko desne noge imao je beo zavoj. On uđe ćuteći i osloni se na zid. Stajao je na jednoj nozi. Njegovo lice grčilo se od bolova. — Ima li još koga gore? — Nema. Ja sam poslednji. Komandir uzdahnu, priđe otvoru i pogleda u nebo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Izvukli smo se bili iz naših rupčaga i uspravljeni udisali snažno. Celoga dana grčilo se naše telo pod strašnim zamahom granata iz teških neprijateljskih haubica. Slučaj nas je i danas spasao. A sutra?...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti