Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Jedni sužnji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih letnje gorijaše sunce i davljahu kiše i vremena, ne mogahu iz veze šenuti, No, kâ pašče kad ga za tor svežeš, tu čamaju i dnevi i noći.
Konj hoćaše u njima crknuti, čovjek pašče tu svezat ne šćaše, a kamoli čojka nesretnjega; oni ljude sve tamo vezahu i davljahu u mračnim izbama. Sav protrnem, da ih Bog ubije, kad pomislim za ono strašilo.