Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
s njime arambaše: do dva brata, dva Nedića mlada: Dimitrije i s njim Gligorije; treće bješe Damnjan Kutišanac, a četvrto Damnjanović Panto. Sva četiri jesu jednolika: jednog rasta, a jednog pogleda; jedne ćudi, a jedne pomisli.
pa se poslušaše, svi šarene puške potprašiše, pa Nedići naprijed pođoše, a za njima Damnjan Kutišanac, za Damnjanom Damnjanović Panto, a za Pantom družina ostala. Čiča Jakov na đogatu jaše, golu sablju u rukama nosi, ide viđet: pobit kako će se.
Zemlji pade Damnjanović Panto, zemlji pade, pušci oganj dade, Pantelija ubi u ordiji iz Brčkoga Gliban-barjaktara; i on pade, ni nogom ne mače.
Pogiboše dva Nedića mlada, i pogibe Damnjanović Panto, — pogubi ga Derviš od Zvornika: Derviš-aga Pantu dolećeo, udari ga sabljom iznenada, ujednom mu odsiječe