Obradović, Dositej - BASNE
| 138 Lisica i poda Lisica upazi u proleće novoprišedšu pody, pristupi k njoj i zaprosi je da joj što lepo iz daljnih mesta, črez koja ona prolazi, kaže.
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
I ako jeres ne ushte da menja, da mu carevog ne bude oproštaja, da se ne vraća sa daljnih obala; ali da mu, grešniku, svakoga jutrenja i večernja za spas zvone zvona velika i mala.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
----- Al' ja vidim jednog starca, U dubini daljnih dana, Seda kosa, borno čelo, Prošlost mu je puna rana. Na štapiću ide, kleca, Jad ga tišti, jad golemi; Za njim trče
To su vatre doglasnice, Pružajuć' se iz daljnih eona, u povorci onoj dugoj, Dosvetljujuć' jedna drugoj, Strujom koja napred leti, Težeć samo jednoj meti.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
radošću: da sutra neću putovati sam, kako sam mislio, nego u društvu male jedne gošće naših poznanika i nekakvih naših daljnih srodnika, istinske jedne male lepotice, Svetlane, koja je praznike Božića provela ovamo, a koju sam ja prvi put video
Jakšić, Đura - JELISAVETA
peskom more šibajuć — A s oblaka se zmija javljala Prisipajući oganj srdito, Potresala je lomni treskovi Planina daljnih temelj kameni.
Ilić, Vojislav J. - PESME
raste i ruža i lotos cveta, Gde mirne gazele pasu i rajske tičice lete I Ganges večito šumi, Noseći sveštene vale sa daljnih indijskih gora U nedra sinjega mora... Da, mi smo već stigli tamo.
trava je visoka splela, I drevne palate njine, i njine pagode svete I Ganges pored njih šumi, Noseći sveštene vale sa daljnih indijskih gora U nedra sinjega mora. 1887.
Petrović, Rastko - PESME
suzama, Za sobom lik tvoj znajući kako se muči da izdvoji se još jednom bar nad stazama: Videh, o, veličanstveniji od daljnih predela Oblakom u daljinu već odilaze krovovi; Boja: još trag stvari što je kraj mene živela; Tako i pristalosti otiču
Gde kopne ponoć rujnog granja Šapuću daljnih reč dragana, S rukom na srpu koje bije, Nad konjma snijuć san delije. Tu besne zveri izdisanje, Tu kaplje krvi lišće