Upotreba reči dedice u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Japra pod selom peni, virova bezbroj stvara, uvek je nova, nestašna, mlada i večno — Japra stara: huči pod mlinom dedice Triše, od sunca plava, mokra od kiše.

“ Premudri lisac u tom se javi ispred zverinjeg kola: „Nek bude pravo lavu i vuku, svakom dedice pola!“ Istom ti mečka zabrunda neka: „Navali, sude, starina čeka!

Okolo njive ćute u tami, zrelo se klasje pospano njiše, zaspao mačak, spava i Žuća u mlinu starom dedice Triše. Samo pod točkom, u tmine neme, kapljice broje večito vreme.

TRI PISMA UNUKINO PISMO Ovo ti piše, dok sunce oblak zlati unuka tvoja, dedice nepoznati. U selu živiš, daleko — kažu ljudi — u samu zoru vredni te petlić budi.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Ali, deco!“, reče preneraženo stara majka, „to neće ići. Moram našeg dragog gosta odvesti prvo do dedice“. Deca otomboljiše noseve i dovedoše staru majku opet u tešku nepriliku; ja uzeh reč. „Težak položaj!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— javi se nekoliko glasova. — Neka neko drugi o tome brine. — Pa, ne može se tako, ljudi! — ču se glas nekog dedice. — Moj sused je bolestan i ja ću počistiti i ispred njegovih vrata, pa i trg na uglu naše ulice ću počistiti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti