Upotreba reči detinjom u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

A u njegove snahe Mare razbole se dete. To mu je bilo najmlađe unuče, kućni razgovor. Lebdeli su nad posteljom detinjom. A ono u vatri, bunca i ne razbira se. Tri dana i tri noći nisu ni Aleksa ni Petra odmakli od postelje.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Zove beskrajnom detinjom tugom. (Dućan) „Istina života” počinje razočaranjem, buđenjem u svetu koji je bez sjaja i zanosa.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Dobro dete moje!“, reče joj on. „Idi sada, a ja ću uzeti Aristarha u zaštitu“. Ona ga zagrli s iskrenom detinjom ljubavi. Kad mu ćerka ode, Filadelfos primeti njenu zlatnu grivnu koja je ležala na patosu.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Skoči i pobeže u mrak. Pošto sam se malo pribrao, pođem za ovom detinjom prilikom. Kod prve vatre upitam vojnike: videše li da ovuda prođe jedno dete.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Neodoljivo su ga vukli nepoznati, još neviđeni krajevi. Sve što je činio, činio je sa nekom detinjom bezazlenošću, nesposoban da bilo čemu prida ozbiljnost.

Ovde me razjeda osama, tamo takođe. Ovde posrćem za svojom nevinom detinjom dušom koju sam usput izgubio tražeći Boga, tumaram za njom u ovom hladnom i vlažnom mraku, osipam se, rastačem, telo mi

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti