Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Videh ih u njihovim životima bez mene... Ličilo je to na zavirivanje kroz ključaonicu u sopstvenu dečiju sobu koja je danas iznajmljena nekom tuđincu: to je ona ista boja zidova, prozor što gleda na kesten u dvorištu, patos
U ruci je nosila neku dečiju knjigu. – Hej — prošaputa — hoćeš li malo da mi čitaš? – Šta? – Pepeljugu. – Dobro! — reče — »Bio jednom jedan dobar